Lagano sam smotala volanom i uklizala u njegovo veliko dvorište. Mali srebrni zmaj stajao je kao poslušni psić pred kućetinom. Sve je bilo tiho.
Toliko sam bila uzbuđena zbog onoga što slijedi, da sam zaboravila da sam tu zbog Irene. Samo sam zamišljala njegov pogled pun šoka.
Uvijek sam bila "brzica" u svemu što radim, pa i sada- dok sam se žurno penjala uz mramorno vanjsko stepenište. Irena je bila uplašena zbog pregleda i vukla se za mnom kao krepana mačka.
"Hej, halo, uspori malo!! Moram sjesti i doći sebi. Tako me strah. Je li, a hoće li me boljeti pregled?" - razmaženo mi se kreveljila i nisam joj vjerovala da se boji. Nisam joj smjela niti u ludilu reći kroz što je prolazilo moje dijete i kako je bilo bolno. Reći ću joj kad sve prođe, pomislila sam. Rekla sam joj da sjedne na udoban dvosjed u čekaonici, a ja ću mu javiti da sam dovela svoju prijateljicu.
Na ogromnim, kožom presvučenim vratima tražila sam mjesto gdje da kucnem i uhvatila za kvaku.
Pogled mu je bio usmjeren u neki list papira, koji je držao pred sobom. Podigao je glavu. Kad me ugledao, skočio je iz svog radnog stolca i zinuo:
" Ti !? " - rekao je prigušeno.
" Dobar dan. Samo da Vam se javimo, dovela sam Vam svoju prijateljicu na ugovoreni pregled." - rekla sam a ruke i noge su drhtale tako da sam imala osjećaj da se to vidi.
" Uđi! " - zaobišao je stol i pružio ruke prema meni. " Mogu li te zagrliti? " - upitao je.
Samo sam skamenjeno stajala kao šiparica pred njim i nisam ništa rekla. Prišao je i obujmio me cijelu, preko mojih ruku i zaronio svoje lice u moju kosu.
" Reci mi da ne sanjam! " - šaputao mi je.
" Ovo je ludost, došla sam samo s prijateljicom ! " - izmakla sam se, jer mi je pred očima bljesnulo moje ogledalo iz kupatila s porukom od karmina: PAZI ŠTO RADIŠ.
I u trenutku dok sam se odmicala već mi je bilo žao. Osjećala sam se tako uzbuđeno i radosno u zagrljaju tog jakog muškog parfema.
Krenula sam prema vratima i zovnula Irenu da uđe. Ona mi je grimasom prijetila da još nije bila spremna i počela uzdisati od straha. Sjela sam na dvosjed i pokušala srediti misli. Znala sam da se prepuštam izazovu i samo uznemiravam svoj mirni život. Nisam se mogla otrgnuti. Bio je to tako dobar osjećaj da netko strepi i drhti zbog tebe kao dječak. Da, "Daviddof" je treperio kao dječarac.
Trgnuo me iz misli njegov glas, kad me pozvao unutra da i meni objasni Irenino stanje. Ona je sjedila i oči su joj bile pune suza. Sve je bilo mnogo kompliciranije nego sam ja to tako površno shvatila. Njena operacija bi trebala biti mnogo opasnija i trebao bi to raditi u suradnji sa vrhunskim neurokirurgom.
Govorio mi je Ti.
To sam samo ja zamijetila. Irena je bila u svom svijetu briga, on je zaboravio da nismo sami.
"Ja vas obadvije pozivam na kavu, pa možemo još razgovarati. Ja sam Vam rekao svoje. Na Vama je da se odlučite kada želite doći da to uradimo." - obraćao se Ireni, skidajući kapicu na cvjetiće.
Pošto sam ja imala plan u glavi s ručkom iz mikrovalne, nisam željela da ta "kava" traje dugo. Uspjela sam mu reći da se Glorio osjeća odlično i da je počeo izlaziti s prijateljima. Jednostavno nije bilo potrebe da ga kontaktiramo i dolazimo na kontrole, rekla sam mu dižući se sa stolice. Dok je on plaćao konobaru piće, Irena je već sjela u auto, a on je požurio za mnom i uhvatio me za ruku:
"Zar nećete noćiti? Nemoj mi ovo raditi, doći i nestati. Nisam htio da te uznemiravam. Ipak imaš dobar brak. Ali, nikada nisam prestao misliti na onaj poljubac. Osjećam se kao dječak.." - govorio je rečenicu za rečenicom kao da želi što više reći u tih par koraka do auta.
Dovezao nas je nazad u svoje dvorište do moga auta. Irena je odmah pošla do moga auta i sjela.
"Gospođo, oprostite!" - rekao je Ireni, "ispričavam se, samo trenutak!" , uhvatio me za ruku i okrenuo prema sebi.
" Obećaj mi da ćeš razmisliti. Mi moramo razgovarati. Obećaj da ćeš ti prijateljicu dovesti na operaciju i da ću te opet vidjeti? " - gledao me ravno u oči.
" A tko će drugi. Muž joj je jako zauzet oko kluba!" - rekla sam.
" Od ovog trenutka živim za tvoj dolazak. Prijateljici reci da je smještaj osiguran kod mene. Treći dan nakon operacije vadit ću joj tampone i obaviti prvo čišćenje!" - rekao mi je. " Ja te moram poljubiti!" - zagrli me jako i iznenada prisloni svoje usne na moje.
Otrgnula sam se i krenula prema autu, a Irena me kroz staklo gledala raskolačenih očiju s palcem prema gore. Ustima je gestikulirala: "Bravo, curo!" , dok su joj se suze slijevale niz obraze.
* Dječak i djevojčica - dio XIV
* Izazov - dio XIII
* Irena - dio XII
* Face to face - dio XI
* Posljednja noć - dio X
* Ponedjeljak - dio IX
* Noć - dio VIII
* Poljubac - dio VII
* Pula - dio VI
* Brige oko škole - dio V
* Povratak - dio IV
* Ordinacija - dio III
* Pohota - dio II
* Prijevara bez imena - dio I
Post je objavljen 02.09.2007. u 22:18 sati.