Marketing
Osamnaest
Opet sam se pronašao zamišljen,nevidljiv,zbunjen,s glavom pognutom prema tlu,gledajući zeleni sag vlastite sobe sanjajući da sjedim na rosom posutoj tratini dok mi sunce hrli u zagrljaj boreći se sa brdima istoka...iza mene počiva moja sjena,tako predivno crna,smirena,uspavana...U meni naviru pitanja tjerajući me da ih u šaptu vrelog daha izgovaram na glas.Zastori miruju,postali su usamljeni,vjetar još nije naišao da se poigra s njima,da ih razbacuje po sobi dok ležim na krevetu gledajući njihove obrise kako veselo poskakuju po drvenom stropu...Vidiš li još uvijek zrakoplove iznad grada?Okreću li i sada suncokreti poput vjetrenjača svoje glave u naletima vjetra?Da li oblaci poprimaju oblik neodsanjanih snova?Možeš li još uvijek hodati po žici?Usudiš li se još uvijek protrčati kraj podrumskih stepenica?Sjećaš li se nevinosti,dječačke iskrenosti,davno izgubljene bezbrižnosti?Poželiš li još uvijek odrasti i ostati budan dokle hoćeš?...Pitao sam se sjedeći na svoj osamnaesti rođendan,u svojoj sobi sam,pitajući se,pitajući...
Post je objavljen 13.08.2007. u 20:51 sati.