Marketing
Mutni poslovi ili zašto (ne)otići na Lastovo
Ćuske je mudar, pa i dalje ostaje na godišnjem odmoru (''lastovo horor će nadam se netko drugi opisat''), ne želi se baviti glupavim ispadima, prisjeća se otočke ljepote i finih vina. Ta me rečenica malčice pritišće; trebam li ja nešto reći o tome sad kad je već natuknuto? Ipak se horor uglavnom vrtio oko mene. Da, bilo je smiješnih večeri, toliko budalastih da me ujutro bilo stid izlaziti među ljude, želio sam se najrađe skrivati u našem šatoru. No, što reći o tim prostačkim večerima? Možda se odgovor krije u Juniorovoj natalnoj karti za kolovoz, čudnovatoj konstelaciji zvijezda? Šalim se, nećemo mistificirati, da sam pio umjereno, kao Vladimir Šeks (''Zašto toliko piješ ako ti škodi?'', prekorila me Maligan gledajući moje podbuhlo lice), znao bi drugačije svladati svoje jade. Toliko o tome, ne umijem opisati svoje nezrele ispade, ostavljam ih i ja kao natuknicu, kao upozorenje na pucka koji leži u svima nama i čeka svoju priliku.
Dani su bili puno prijatniji. Na otoku nema turista, more je prečisto, a ako se posegne 7-8 kilometara do neke dalje plaže, moguće je nabasati i na preplanule golaće, koji se na stijenama izležavaju. Grehota je ići na more bez leća! S jedne takve plaže vraćali smo se pješke, nas četvero teoretičara, svaki sa svojom knjigom u ruci, pokušavajući ustopati kola, trčeći i pozdravljajući knjigom kola koja su nam dolazila ususret. Vozači su nam se smijali i otpozdravljali trubama. Sve je to bio plan Oksimorona, čovjeka sklonog dječjim i glupavim postupcima. Da, Oksimoron je na godišnjem odmoru bio pravi bedak! Jedno jutro umočio je svoju čokoladnu napolitanku u konzervu graha i pojeo. Dakle, Oksimoron svakako nije bio jedan od onih m&p horor muškaraca, kako nas je dolje Ćuske nazvao. Al zato Cane… Kako je samo glupo doći na Lastovo i okupati se samo jedanput! Kako je još gluplje doći na more sa svojom laptop torbom, koja za vrijeme godišnjeg posluži kao torba za plažu, ponijeti sabrana djela Foucaulta, ostati u ladovini borova i čitati. Dok je Cane čitao svoju Istoriju seksualnosti, mi smo se igrali kamenca-kapitalca, jednu od Oksimoronovih bedačkih igara.
Tu ću stati, nemam volje više, i ovo sam jedva sastavio, puno tog mi je ostalo u neartikuliranom sjećanju, kao u bunilu. Neka ovo bude prvi impuls za priču dalje, nadam se da će Oksimoron prenijeti svoje dobro raspoloženje u kakav gigantski komentar ili novi post. Nemamo samo fotke na žalost! Uf, sad ni ne znam trebam li ovo poslati kao post! Što li je ovo? Jesam li pobrkao lončiće, žanr?! Post mi se čini tako egocentričan i pozerski, no zar mi može biti neugodno pred vama! Nek se priča ipak nastavi dalje! A sad, odoh na godišnji! Konačno! Dosta mi je svega! Pecati na Dravu (hehe) i prevoditi!
Ogipirogi
(kako je sve počelo u Splitu, svakako valja pohvatil Pogino gostoprimstvo, gledanje Alke i jedenje lubenice, a horor koji nam priuštile cure, da parafraziramo Ćuskiju "nadam se neće netko drugi opisat")
Post je objavljen 13.08.2007. u 13:45 sati.