Kao što sam spomenula u prošlom postu ja živim po tom pravilu,ne diraju me uopće tuđi stavovi koji se ne podudaraju sa mojima.dosta sam komplicirana osoba,malo razmažena i ako si nešto zacratam bez obzira na to šta drugi misle o mome "planu"ja ću ići za tim da ga ostvarim.znam ja da nisam uvijek u pravu ali gotovo nikad ne slušam tuđe savjete.držim se i one "Na greškama se uči" i to na svojim greškama,neću se opametit dok se ne "opečem"oko neke stvari a onda mi netko dođe s jako poznatom rečenicom "Jesam ti ja govorila ali ti ne želiš slušati!?"NE,NEŽELIM,malo je teži taj put ali ja sam ga odabrala,dakle učim samo na SVOJIM greškama.uopće me ne dira kada netko "sere"po meni ako je istina to što kaže,ali na laži tj.tračeve sam alergična.neću se ni s njima puno zamarati ali obavezno ću "puknuti"u prvom trenutku kad čujem takvo što o sebi.primjer je ova subota kad je jedna cura zaštitaru rekla da sam drolja koja bi dala i 50-godišnjaku kao šta je on(taj zaštitar).ok,riječ drolja me ne vrijeđa jer sam se do ove godine i ponašala dosta droljasto,i nije me sram to priznati....ok,ona može misliti da se još uvijek tako ponašam jer me uopće ne vidi,ne zamjeram joj to ali 50-godišnjak ili da bi baš SVAKOM dala?!to me ubilo u pojam....jer i dok sam kako se priča imala po 4-5 ljubavnika u mjesec-dva birala sam a najstariji je imao 26.godina.nedavno sam zabrijala s tipom od 30 i napravila drugi dan dramu od toga.bojim se godina kao što svi već znaju i onda da čujem to....al danas kad su već prošla 2 dana od toga šta je ova provalila,živci su mi se slegli i moje mišljenje je da cura nema pametnijeg posla i nezna kako da bude zanimljiva pa smišlja priče o meni koja sam inače zanimljiva tema ali i osoba mnogim ljudima(nisam umišljena ali tako ispada jer postoje 2 skupine ljudi,oni koji smišljaju priče o meni i oni koji su dobri samnom i trpe me usprkos svim mojim manama).
i za kraj ovo moram napisati:onaj lik za kom ludim već 4 god i koji mi sjebe svaku vezu....e pa on je u sub bio u opatiji,u hemingwayu al ja to nisam znala,mi smo trebali il do hema il do galije koja je jako blizu hemu al ja nisam htjela ić.tek kad sam išla prema doma srela sam njegovog frenda i kaže on meni da je taj dotični gdin.u opatiji sam jer su se neš pokačili,da bi ga mogla zvrcnut.ono što sam rekla na to iznenadilo je i mene.citiram se:"reći ću ti nešto,znam da to već znaš ali eto i ja sam shvatila P... je jedna obična seljačina i stvarno mi se neda tratit ovo jutro na njega,neda mi se očajnicima radit društvo"
I nisam ga nazvala i otišla sam doma i to sa veeelikim smiješkom na licu.kad sam te riječi izgovorila kao da mi je pao kamen sa srca koji je tamo stajao godinama.osjećala sam se ponosno,kao pobjednik,mada to još nije prava pobjeda.tek kada ga vidim i odjebem ga i saspem gdinu. P sve u lice šta sam rekla njegovom frendu i to bez naknadnog ispričavanja kao šta sam već nekoliko puta napravila,tek onda ću "biti na konju".osjećam da bi se to moglo dogoditi ako se sretnemo,zvati ga ne namjeravam....sigurno će biti teško ali jednostavno smatram da je došlo vrijeme da to napravim i počnem sasvim nov život bez straha da će se on pojaviti i pomutit mi cijeli život!!!!

Post je objavljen 13.08.2007. u 12:43 sati.