Marketing
Razlika
Charlie.
Ispočetka.
Ouuu, kako je dobro ponovno mirisati sviježi zrak, nakon svih onih mjesta punih dima, na koja idem iz razonode ili druženja, može se shvatiti kako se uzme. Kako kome paše. U Sloveniji su zabranili pušenje na javnim mjestima, vrlo pohvalno. A mi, kao veliki Hrvati, napadamo jadne Slovence, kao, kao, bez veze zbog granice. A, oni jadni se nebune, samo nama hrvatima pokazuju kako su svakog dana civilirizaniji. Nebi, bilo frke da smo barem pristojna nacija, no ko pravi balkanci, bacamo čikove, pa ako treba i nasred dnevne sobe, nasred trga i parka. A, kada treba provocirati druge nacije, tu smo prvi. Nažalost. Thompson je nacionalni heroj (i neka je), Škoro je tu negdje. Drugi su daleko od njih, tako je to u nas. Možda bi se onaj ostatak trebo spustit na zemlju, jako bih lijepo bilo vidjet da u lokalnom bircu umjesto Miroslava Ilića da pjeva Jasmin Stavros, ili bilo tko drugi, pa bih možda i svratio u taj birc. Na Hladnom Pivu u Osjeku ako je bilo 1000 ljudi, iako mislim da nije bilo ni toliko, jebi ga, a karta ušljkivih 50kn i ima je koliko hoćeš, a Thompson za 80 tisuća ljudi rasproda karte dva tjedna unaprijed. Jebiga, a za one ostale pola hrvata nije ni čulo.
Opet sam tražen...
Na 104.4 ili otvoreni su upravo najavili Tool...
Muse će svirat u Zagrebu, no prava je stvar što 4/5 hrvata nikad nije čulo za njih, ali tko sluša još art rock, dok imamo naš pastirski...hhh...
Opet kiša.
Riot van.
Bio sam u Zagrebu neki dan, doduše i u Velikoj Gorici. Ima lijepih stvari, koje bi mi trebale, bila je jedna prekrasna kapa na gumu, ali nisam htio dati toliku lovu za jednu kapu.
Danas sam napokon posudio Zločin i kazna, mislim to pročitat do početka školske godine.
Držao sam novog Harry Pottera na engleskom naravno, ima 36 poglavlja...
Frustriran sam...
Kao što zanmo najlijepše je spavati na velikom krevetu i još ako si sam, možeš odgulit i onih 16 sati te prekrasne rabote, imao sam svoj kauč, ali se onda stara sjetila da bih mogao dobit normalni krevet, pa mi je uzela moj prekrasni propali francuski ležaj, kao da će mi sjebar kičmu, kao da već nisam grbav. No drago mi je kada se brine za mene, a nekada ni ručak neskuha pa moram jesti onaj proklet parizer, nemogu objasnit kako tu salamu mrzim. Ustvari generalno nevolim salamu, bolje je sada jesti ovaj kukuruz dok ga ima.
Frustriran sam, jako.
S, gradom, s zapušenim prostorima. Sa životom, još nisam, zadovoljan sam.
Zadovoljan sam što sam završio razred,
Što sam iz grada otišao u 1, žao mi je što nisam i prije,
Što ću sutra ić radit s ćaćom,
Što Tool dolazi u Zagreb, a ISIS predgrupa,
Što znam tko zna da Jeremy nije samo ime,
Što sam naručio litru Samobouce iz Italije.
Porch.
Imam par dobri viceva, šteta što mi se neda pisat na blog.
Bio sam i u Zadru.
Vani padaju krupne kapljice kiše.
Dođem u grad, sve pusto, u bircu uvijek isti soundtrack. Ozbiljno mislim da bih trebali počet puštati hrvatsku zabavnu glazbu, da se atmosfera malo opusti. Sjednem za stol, ispričam vic. Počinjem se dosađivat, odemo prošetat, frend se izgubi 5 puta u dvije minute, dobro razumijem poznanike, no dovoljno je valda bog. Vratimo se natrag napravim bezbroj krugova, jednostavno se pokupim i odem kuć, možda bi i osto s frendom da je bio s nama, ali i k tome sam bio umoran ko psina. A i strašno me glava boljela, pa nisam htio slušati neki pomogućnosti «drunk talk».
Nevolim drolje, neshvaćam način kako netko si može dozvoliti taj status,
Neshvaćam one koji su sretni kada vrijeđaju druge,
Neshhvaćam kurčenje o nečemu o čemu nemaš pojma,
Neshvaćam nekad kako se osjećam,
Neshvaćam zašto nismo svi isti, puno bi nam lakše bilo. Nebi bilo toliko osobina, glupih i nepotrebni, mo sad kad bolje razmislim kako bi bilo da smo svi serijske ubojice, ne nije dobra ideja.
Pio sam apsint.
Right in two.
Previše materijalizma.
Nisam komentiro blogove, nije mi se dalo, ali hoću.
Hoću kad bude sljedeći kišni dan i budem doma.
Zato molim vas da me razumijete, i isprika djevojčica :/ ***** uz pjesmu...
Ipak su to korijeni još od prvog bloga.
Trebao bih držati do izgleda.
No, ljudi moji 2015. će 75% amera biti pretilo. Nebih ništa rekao da uživaju u hrani, ali jedu one odvratne BigMacove, nisu nikad probali kulen s još vrućom friškuljom kojoj je gradir na 25 (friška rakija-friškulja), u prefinim pečenim papričicama, kuhanom kukuruzu, i pečenoj prasetini. Žalosno kako su ameri u banani, al ajd mi na balkanu se barem nemoramo brinut o takvim stvarima.
Pozdravljam sve istinske frendove koji ovo pročitaju.
Mrzim dan poslje pijanstva,
Mrzim što sam svakim danom sve stariji,
Mrzim kada netko kaže da je Tool sranje, ili Pearl Jam, što mi često govore,
Mrzim promjene raspoloženja,
Mrzit ću se ako 4.9 ne budem u Zagrebu,
Mrzim kada je sparno,
Mrzim cigare...
Love Hurts.
Nadam se da ću imati povod da napišem post 5.9. makar opet iz frustracije.
17.8. idem u Vukovar.
Prijatelj iz klupe se preselio tj. seli u Križevce. Sad sam u kurcu neznam tko će mi pomagat Hrvatski. No, hajde bilo dobro dok je trajalo, sad u kurac. Jebiga kad će sad svirat, pa jasno je da neće sjedit samnom koji nezna ni pjevat, ali znam odsvirat "blistaj blistaj zvijezdo mala" na klaviru, i to je nešto. Nebrinem se ja za njega, al se bojim da se nepočne drogirat, ipak tam nema nadzor. a još i fazančić. :))
Na moru je bilo prosječno.
Kažem joj da je teletina, ona kaže to joj prija.
Najduži do sad.
Nadam se da će te razumjeti ovaj «No Sense».
Post je objavljen 13.08.2007. u 00:42 sati.