zashto, i ovo je vrlo bitno, ZASHTO nastaviti zhivjeti?
sad svaka "normalna" osoba bi jako lagano odgovorila na ovo pitanje...zbog ljubavi...i da se mene pita onako from the top of my head rekao bih isto, ali kad se malo razmisli o tome, chsito logichki, objektivno, bez emocija, to je besmislen odgovor...
naime sad da bi itko osim mene uopche razumio shto zhelim dokazati trebao bi objasniti sve svoje teorije o zhivotu opchenito koje razvijam manje vishe od kad sam prvi put prokopao nos i kojih ima vishe nego shto bi se ikada mogao sjetiti...neke od njih chak vishe nebi ni znao srochiti u ljudski razumljive tekstove jel su postale toliko elementarne komponente moga svijetonazora da ih nisam ni svjestan a kamoli da bi ih mogao opisati...
al eto chisto onako iz zajebancije, pretostavimo ovako:
-I-
- negdje u nashoj stvarnosti postoji biche.
- ono je podlozhno svim pravilima nashega univerzuma, fizichkim, psihichkim i neobjashnivim.
- njegov/njezin zhivot je dovoljno slichan vashem da vechina *externih promatracha* nebi ni primjetila razliku.
- on/ona je voljela drugu osobu i ljubav joj/mu je bila uzvrachena.
- njegova/njena voljena osoba vishe nije dio njenog/njezinog zhivota i vishe nikada neche biti.
* pod externi promatrach mislim na nekoga tko ne zhivi u svijetu nashih pravila i tko nebi mogao razluchiti jednu osobu od druge isto kako niti shto prosjechan chovjek nebi mogao razluchiti jednog mrava od drugog premda su oni vjerojatno za mravlje standarde veoma razlichiti.
-II-
- nachin na koji ljudska bicha percepiraju ovo postojanje su osjetila...nashih osnovnih 5 grupa osjetila dalje djeljena na razne receptotre koji generiraju razne podrazhaje pomochu kojih interpretiramo sve ovosvjetsko i koje nash mozak sakuplja i kompajlira u emocije.
- najjacha ljudska emocija je ljubav.
- sve, tako i ljubav, je relativno.
-III-
- neko odredjeno vrijeme nakon smrti u mozgu josh postoje nekakvi latentni naboji, mozhda aktivnost se nastavlja.
- chovjek nakon smrti idalje neshto precipira.
- chovjek nakon smrti idalje neshto osjecha.
- netom prije smrti chovjekov cijeli zhivot proleti pred njegovim ochima.
- u trenutku prestanka mozhdane aktivnosti chovjekovo precepiraje nashe stvarnosti prestaje.
- poshto je vrijeme dio nashe stvarnosti chovjek vishe nije pod utjecajem vremena.
-IV-
- svemir se shiri.
- shirenje svemira postaje sve sporije te che jednom stati i krenuti se skupljati.
- svemir che se skupiti u jednu tochku te ponovno explodirati.
- ovaj proces che se ponavljeti cihitavu vijechnost.
-I- -II- -III- i -IV- su grupice tvrdnji koje chemo za nashe trenutne svrhe pretpostaviti kao valjane chime one postaju chinjenice.
(znam da ima ljudi koji se nebi bash slozhili potpuno samnom, ali kao shto rekoh za nashe trenutne svrhe chemo ih pretpostaviti kao valjane)
hipoteze:
iz -IV- sljedi:
u trenutku kada se svemir pochne skupljati vrijeme krene unatrag vrachajuchi se na sam "pochetak" postojanja te u trenutku ponovnoga velikog praska vrijeme ponovno kreche unaprijed tako ponavljajuchi APSOLUTNO sve shto se dogodilo od pochetka postajanja do kraja u najmanji detalj.
iz -III- sljedi:
chovjeku prije smrti zhivot proleti pred ochima kako bi se iz chitavog njegovog zhivota izdvojio trenutak u kojem je on bio najzadovoljniji u kojem che chovjek biti zarobljen od njegove smrti pa sve dok apsolutno sva mozhdana aktivnost ne prestane u kojem trenutku preostala "vjechnost" shirenja i skupljanja svemira iz precepcije chovjeka prolazi u jednom trenu i on se nalazi na pochetku svoga zhivota u maternici nekoliko mjeseci star.
iz -II- sljedi:
trenutak u kojem je chovjek bio najzadovoljniji je trenutak u kojem je osjechaj ljubavi bio najjachi.
osjechaj ljubavi u chovjekovom zhivotu je bio najjachi prvi puta kada je taj osjechaj i osjetio jer skok sa nule na bilo koju vrijednost nosi vechu tezhinu nego skok izmedju dvije vrijednosti ma koliko god velik bio.
iz -I- sljedi:
chovjek vishe nikada neche mochi osjetiti veche zadovoljstvo nego shtoli ga je vech osjetio i trenutak koji che on prozhivljavati u svojem "zagrobnom zhivotu" se neche promijeniti ma kako god on dalje zhivio.
zakljuchak:
poshto che se ovaj zhivot ponavljati beskonachno mnogo puta svakom iteracijom skupljanja i shirenja svemira, svakim trenom koji chovijek zhivi nakon shto je iskusio ljubav dodaje jednu beskonachnost obichnih, u usporedbi s ljubavi, trivijalnih dozhivljaja koje che morati prozhivjeti prije nego shto che se mochi u topiti u moru besknchne euforije.
uz dane pretpostavke chovjek nema logichkog razloga za nastavak zhivota.
but then again...life has a funny way of surprising you...
naravno za xy godina kada chu opet voljeti chu prochitati ovaj post i izvrijedjati intelekt svoga sadashnjega sebe konstantnim ponavljanjem mantre "koji sam ja onda bio kreten" s laganim nostalgichnim smjeshkom na licu i ogromnim naglaskom na slovo 'r' u rijechju kreten.
zbunjeni?, i ja bi bio...
Post je objavljen 13.08.2007. u 08:51 sati.