Hm.
Ubija me onaj post od prije.
Nisam baš TAK očajna.
Bila sam sad vani.
Jooj, kak su mi neki ljudi falili... Ove moje budale... Cure moje...
Zaključili smo da mi je lijepi novi pis
Lijepo je opet se vratiti
I pričala sam s mojoj Zvončicom...
Hm.
Primjetile smo da se dosta ljudi promjenilo. Neki na bolje, neki na gore.
Na primjer, Tkalec. Ja mislim da je bolji nego prije. Neznam. Imam takav filing. Uglavnom, sve pohvale...
A sad... Na gore... Ma nebi rekla ime... ali čudno je... Kad se s nekim ne vidiš par dana i već je drugačiji...
Ostala sam u šoku... Čudno. Preko noći više one stare osobe nego je neko tu koga ne poznajem.
Teško mi je prihvatiti da nema jedne osobe s kojom sam tolko stvari djelila. Tolko bila povezana.
Otiđem doma i dođe sutra. Ujutro se pozdravimo ko da je sve ko jučer. Ali nije. Ljubavi...ja znam da nije.
I nema potrebe lagati sebi i drugima. Stvarno nema potrebe.
Hm.
Tak je teško kad znaš da je jedna takva osoba otišla. Nadam se ne zauvijek. Ja sam optimist
Hm.
I onda mislim... Ovi neki ljudi... s kojima sam sad dobra. Znam da ne budem zauvijek izlazila s njima. Ne s nekima.
I onda se pitam...
Kad bude to izgledalo...
Kad prođu godine... dvije, tri...
I mi se stretnemo na cesti. Dali bude on ili ona isti?
Dal bude se smijao stvarima kojima se danas smije?
Dal budem se ja smijala stvarima koje su mi danas smješne?
Kolko budem se promjenila?
Iskreno... Posložila sam neke stvari sama sa sobom.
Još ih puno trebam promjeniti.
Ali... Ustvari kad pogledam unatrag... Ustvari sam dosta jaka... Zbog kolko sam se stvari mogla promjeniti... Kolko me stvari moglo promjeniti... Ali nije.
Jednostavno sam sretna jer imam svoj stav i ostajem na njemu...
Za razliku od nekih...........
I ne pokušavam biti neko drugi zbog nekog lika ili nekog društva u koje oču upast...
Ja sam ja... Ko me prihvača takvu...super... Ko ne...ono...opet super...
Ahjoj.
Ostavimo moju dubokoumnost.
Eheh. Imam osjećaj da bude druga godina na moru bolja.
Više društva, više zabave.
Živi bili pa vidjeli.
*Fileta*...
Joj.
Lijepo se opet nasmijati starim budalama.
Još mi je faca ukočena od smijanja.
Nema toga kaj mi može biti da me oni ne nasmiju.
Fala im puno...
Joj, kaj sam dosadna s tim smajlijima
Uglavnom.
Evo pozdrava:
Doni, Dini koja uživa u Švedskoj, Tiki, Tei, Domici koja mi jako fali, Martini koja mi također fali, onda naravno Tkaleca, Rotha, Pifu koji uživa u moru (joj jesam naporna sa smajlijima), cijelu rulju iz DND-a, onda Emu koja užžžžživa sama na mooooru dak sam ja tu s drugovima...blago joj se..., Moniku i narvno sve koje sam zaboravila...
Post je objavljen 12.08.2007. u 22:14 sati.