Kad sam bila mala vrlo često sam sanjala čudnovati džinovski (hahahaha - džinovski - obožavam tu riječ!!) kreker koji se poput žute vinilke vrti uvijek u smjeru kretanja kazaljki na satu kroz neodredivo ogroman prostor mračnog svemira i polako se okrećući drobi se u mrvice proizvodeći u meni neopisiv osjećaj užasa.
Nakon što je scena drobljenja završena, na moje posvemašnje zaprepaštenje jednostavno se uz titraj, poput filma, vrati na početak i strašno polaganousmjerukazaljkenasatno okretanje se nastavlja s istim ishodom.
I tako bezbrojan broj drobljenja krekera u nemogućem broju noći.
Ujebote*, k`o da ne znam kreativnije gubiti vrijeme.
*To je onaj "Ujebote" koji ispustiš kad na televiziji vidiš lika koji pada s drveta lomeći grane i urlajući da bi na kraju posvema umuknuo dočekavši se testisima o najdonji ogranak
Post je objavljen 12.08.2007. u 22:40 sati.