Marketing
Čovjek i pas
Vidim da se i na godišnjem odmoru mnogi ljudi ne mogu ili ne žele odvojiti od svojih ljubimaca pasa. Ove godine eto kupamo se u zaljevu i na otvorenom moru, na plažama gdje vlada poprilično neformalna i vrlo opuštena atmosfera. Kamperi su inače poznati po tome što ne pate previše od formalnosti i vole kontakt s prirodom katkada i u punom smislu te riječi. Kod moje sestre i šogora pas čuvar Laki (koji će zavrijediti i moj poseban post nešto kasnije), a tu je i «brdo» mačaka koje se tu hrane i svi skupa žive u popriličnoj slozi ( u susjedstvu je i veliki žuti pas Leo koji katkada svojim dolaskom unese nemir u tu idilu). U kampu pasa svih pasmina koliko hoćeš, ali i ljudi, žena, djece, bijele, žute, crvene i crne. Kad govorim o psima ima ih od onih najmanjih, što ja kažem džepnih (poput kujice koju sam nedavno nabavio) pa do onih doga, šarplaninaca i drugih ogromanjskih psina. Svidjela mi se ova fotografija koju sam snimio ovih dana u kampu Tunarica. Čovjek i pas pored mora, kao da razgovaraju i komentiraju što se to događa. Takve scene me uvijek sjete jedne od obljetnica mature kada je jedna bivša školska kolegica pričala kako joj se muž katkada napije. Rekla je da je sve prevršilo mjeru kad ga je jedne noći ulovila kako razgovara sa psom na stepenicama kuće (onako supijan u sitne sate). «Ti me jedini razumiješ u ovoj kući»-jadao se njen muž svome ćuki , a ona ljutito zagalami: «Dat ću ti ja jastuk i deku pijanduro jedna, pa idi spavaj kod njega u kućicu, a ne kod mene u sobu, kad ga toliko voliš.»
Post je objavljen 12.08.2007. u 20:26 sati.