Jutros sam doživio "spoznaju". Nisam shvatio smisao svega, nisam dobio božanska znanja ni moći, nisam dostigao samadhi, ali sam spoznao dio svog bića.
Svako jutro čim se probudim mantram Mahamrityunjaya i Gayatri mantru 11 puta i jednu mantru ayurvedskih vaidya. Kako je to prva stvar koju činim ujutro, uspostavljena je veza između svijesti i podsvijesti . Podsvijest je šibala 100 na sat i bacila pred svijest cijelu rijeku misli.
Prisjetio sam se dok sam još bio na trećoj godini faksa kako me pucala depresija. Tea je tada, kako bi mi pomogla, napravila kratku seansu psihoanalize. Seansom me dovela da osvijestim što me baca u bed, sve mi je bilo glupo i besmisleno. Siguran sam da svi prolazimo tu fazu i tražimo smisao života i ne možemo ga naći. Na pitanje „A što bi imalo smisla?“ odgovorio sam "pomagati ljudima" misleći na one kojima je najpotrebnije, na bolesne i gladne. Bio sam malo zavidan što ona studira medicinu, tako plemenitu znanost i jednog dana moći će činiti ono što ima smisla.
Jogijska filozofija me naučila da u svakom od nas postoji atman, individualna duša koja bezuvjetno voli sva bića i suosjeća sa svim bićima. Iz ljubavi tog božanskog bića, atmana, dolazi želja da umirimo i pomognemo svima bićima koja su u nekoj vrsti patnje. U toku Mahamrityunjaya mantre je došla spoznaja da je tada, kad su me depresije lupale, ustvari moj atman patio pod represijom ahamkara, ega. Atman je silno želio nekako pomagati onima kojima je to potrebno i znao je da je to ono što bi moje biće ispunilo istinskom srećom i smislom. No atman nije jedino što živi u nama, moj glupi ego bombardirao je um sa egoističnim željama i mislima „zašto bi ja ikome pomagao“, „tko su oni meni“, i sl., tražeći samo hedonističke užitke za sebe i misleći kako je najpametniji. Rezultati svih akcija ahamkara, i misli se broje pod akcije, bile su samo frustracija, nervoza a na kraju i depresija.
Hvala gurujiju, blaženom Swamijiju Niranjananandi Saraswatiju, i velikom Swamijiju Satyanandi Saraswatiju što su mi jogijskom mudrošću osvijestili postojanje tiranina ahamkara, te ulili sigurnost i snagu u atman koji se sada puno uspješnije bori sa ahamkarom, čak i dobije koju bitku. Sad znam svoj put i siguran sam u njegovu ispravnost, još mi samo fali znanje i mudrost da manifestiram želje svog atmana, no osjećam da se i to stanje bliži. Ne studiram medicinu, ali pohađam tečaj ayurvede i marma terapije kod Swami Vishwashakti Sraswati i nadam se da ću svojoj bližoj budućnosti mnogima pomoći. Čak i ako nemamo medicinsko znanje i nismo mudri poput velikih gurua možemo pomoći onima kojima je to potrebno sa riječima utjehe i suosjećanja, te podrškom i potporom za ispravni put, samo je potrebno poslušati želje koje izviru duboko iz srca.
Post je objavljen 11.08.2007. u 14:43 sati.