Marketing
Džimi Hendriks iskustvo
Još jedna Ljetna večer se privela kraju uz zvuke Jimija Hendrixa, (naravno i nažalost ne pravog, ali kao da i je) i Rolling Stonesa. Klub Kulture posjetio je blues-rock bend iz Zagreba ilivam bend pod nazivom No Limits.
Samo bih prije nego kaj se zapletem u ovom postu htjela pozdraviti Mildera (koji nije mogao doći) i poručiti mu da ga je cijelo vrijeme čekao prazan stolac:
Inače, bend se sastoji od tri člana:
Kao Jimi Dubravko Zlomislić (vokal i gitara - ljepi bijeli Fender 
)
Na bas gitari Saša Zec:
Iiiiiiiiiii sa bubnjarskim palicama u rukama Hrvoje Matešin:
Da mu i lišce vidite:
Dečki su izvrsno svirali štoviše, predobro. Dubravkove ruke su bile kao paukove noge, plele prekrasne zvukovne kolaže na gitari. Hrapav glas i rock me all night. Jea. Teško je vidjeti i dobre basiste na djelu,
ali Saša je definitivno jedan od boljih, a tek Hrvoje... Uuuu mamma...
Strašno. Bubnjarski solo koji traje 5 minuta. Svira kao da radi valove, iz tišeg u glasnije i obratno. Ali najviše me se dojmila njihova povezanost. Prate jedni druge, daju si znakove, ma jednostavno se razumiju. Stvarno su uživali u svirci i imali su samo jednu stanku.
Svirali su "Hey Joe", "Purple Haze" 2x (za bis). Od Stonesa Jumpin' Jack Flesh... A da nisu samo kopirke svjedoči to da svirali i svoje stvari. Tako treba! 
Imaju čak i svoj studijski album "Nemaš Brige" koji je bio nominiran za Porin (1998.).
Ljudstva je bilo podosta, ali su se svi razbježali ili kao što je Dubravko rekao: "A svi su otišli spavat..." Mi smo bili budni i ostali do kraja. Jea.
Kad se basist umori nakon dvosatnog sviranja :
Ivančica i ja smo maksimalno iskoristile Žujine flaše (taping):
Ekipa:
Šaško, mali ton-majstor i Sajo, precjednik Kluba:
Dvije prošle i još dvije koje trebaju doći, mislim na ljetne večeri. Večer bluesa i večer jazza. Jedva čekam. Ma znam ja da sve bude fajn. Ajde, još ćemo se mi vidjeti, trebamo Ivančica i ja štafetu napisati. Čekamo da nam se muza pojavi.
Rock on!!!
(pčelica)
Post je objavljen 11.08.2007. u 17:38 sati.