da...novi post...neki bi rekli konačno...
današnja tema mi je slučajno pala na pamet...dok sam se tuširala....pa...pisala bi o starcima....tj, roditeljima...
ja...i, mislim, većina vas koji ovo čitate ste u tzv. teen godinama...kada su svađe i prepirke s roditeljima najčešće i nikako ne možete na zelenu granu....
to je veliki problem u gotovo svim obiteljima...ili nam daju preveliku slobodu, ili nas drže u zatvoru...ili nas tretiraju kao robove.... kada postanemo svjesni nekog takvog problema...i poželimo ga riješiti...u glavi trebamo smislit razloge(koje oni ne mogu pobit) i razgovarat s njima...normalno...da dokažemo da smo zreli(kolko-tolko)...meni uspijeva...:P
mislim da nas roditelji, što god i na koji god način oni to radili tjeraju naprijed...mislim da je krivo kada roditelj tjera dijete da se bavi onime što je on želio, a nije uspio....
negdje sam pročitala da je najteži posao odgajati dijete...jer tu nema nikakvih pravila...svako dijete je drugačija i prema svakome se treba odnositi kao pojedincu....ne mogu iste granice bit za mene i za moju seku, npr... jer...ja sam starija...ali i nismo iste...tako da ono što je meni prihvatljivo, njoj će bit koma....
naši starci su vrijedni našeg poštovanja...bar malo...jer(manje-više) svi smo plod nečije ljubavi(a ako ne ljubavi onda strasti)..i to im dugujemo...dugujemo im one noći koji su probdjeli kad smo bili bebe....živciranja zbog škole....
ovo je kratak post, da znate da nisam zaboravila....
da...idem na more...sutra ujutro...i bit ću tjedan dana...a onda ću vas sve iskomentirat...
beba, vojim te...
Post je objavljen 11.08.2007. u 20:40 sati.