Marketing
Svi smo mi robe sa greškom. Ali neke zaista prekasno otkrijemo. (.kad je već sve kupljeno.)
Nastavljam li Sapfin život? Pokvarene misli i djela koja me toliko već izjedaju
da bi najradije preko cijelogovog ekrana namjerno (ljubomorno)
željela nanjeti jednu veliku crnu mrlju!!!
Da zaboravimo. Sve. Sa mnom. Sa njim.
Jednom zauvijek! Ne postojimo MI.
Nikada niti nismo postojali.
Bila je to samo još jedna zamišljena priča o kvaliteti života.
Koja je marka ovoga života. Nije skupa. Ne. Samo je jadna.
Moj život je jednostavno potkupljen.
Ili je možda ipak stajao među silnom onom robom gdje
su većinom bile savršene marke (savršeni životi).
Samo.....ne na istoj polici.
Jer moja marka je ipak pripadala onima gdje bi uvijek pisalo
velikim, masnim, crvenim slovima
_________________ROBA SA GREŠKOM______________!
Da. Tako se sada osjećam, kao i mnogi drugi vjerujem. Nekako iskorišteno.
Iako sam već znala i pristala na to. Znate kao ono.
Dođete u trgovinu i prvo što ugledate je ta polica na kojoj stoji moj život.
U trenutku pomisliš e to je ta. A ne idiš da sa satrane piše....znate već šta.
Mogli bi to još nazvat ''roba na popustu''. I to ono barem 50%!
U prijevodu da ne okoličam previše - isprobaš me i ostaviš.
Zašto?
Zato što netko do koga vam je upravo tada bilo najviše i za
koga si baš mislio da je savršen kupac (što je i ostao), bio baš taj.
I tako svaki put. Razočaranje.
I opet...i opet...i opet.
.U krug. .Poput vrtuljka.
(Kao što već jednom rekoh.)
Postoji li određeni razlog?
Svakako.
Svaki kupac naravno uvijek gleda ono najkvalitetnije i najljepše izvana,
kao i u životu.
Tako niti ovaj nije želio mene. Već je postojala kvalitetnija roba koju si je zacrtao u glavi
da će je jednog dana imati. Jer zna da može.
Naravno ne sudim kupcu. Njegov izbor. Naprotiv sudim sebi. Jer si dopuštam previše.
(Ma......ja.....budala. Nego nastavimo mi dalje.)
No ako vam slučajno dođe i kaže da iti ta roba nije dovoljno dobra za njega, ovo za sve žene vrijedi
=), jer se npr. previše stisla (otišla zauvijek u prijevodu)............
Samo mu recite_____________AH, IPAK, TAKAV JE ŽIVOT!
Zatim se nasmješite, okrenite i lagano odlepršajte.
Dajte mu do znanja da puno propušta.
(...ah koje li utjehe....ne volim ih.....)
Ko zna, možda vas opet jednom dođe isprobati....kupiti....
I možda vam se ipak na kraju vrati kao i meni.
A ja ću šutjeti. Samo ću opet čekati.
Pozdrav mojim svinjama Hani i MiLni i TeJi.......one su me naćerale da ovo pišem.
Ajmo sad ih svi morate pozdraviti. Nema ne.
...bilo je ovo za sve žene na svijetu.........eto toliko.......haha....c-ya....
Post je objavljen 11.08.2007. u 16:15 sati.