Marketing
DUGO LUTANJE...
Da li je potrebno sve ovo pisati, da li je potrebno prevrtati po sjecanju, da li je potrebno dirati uspomene...
Iskreno to je bolno, ali u sebi ima nekog cara, jer me vraca u prosla vremena, kada smo letjeli mnogo, kada smo bili zasljepljeni mladenackom ljubavi koja je obecavala sve, a ipak ne dobijem nista...
Bilo je to nase proljece, nase ljeto, jesen i zima... Bila je nasa godina ispunjena ljubavlju, radostima, zanosima, a danas nasim suzama koracaju drugi, vole se, mastaju... Sretni su kao mi nekada, danas su ostale uspomene, divne uspomene nase ljubavi, koja je davno izgubila listove ispisane u mom dnevniku, ali koja je ostala u nasim srcima, da nas podsjeca na nasa vremena. Danas sam listala stari dnevnik i sjecala se svih onoh sati provedenih s tobom, svih onih mastanja, lutanja...
Bilo je divno i ne dozvoljavam da zaborav izbrise uspomene. Znali smo dugo da sutimo i da njemim pogledima otkrivamo nasu ljubav, znali smo da se smijemo, da se luckasto smijemo drugima, da volimo sve trave, svo cvijece, da volimo svu djecu, sve ljude... Bili smo zaista zaljubljeni. Odjednom su dosle duge sutnje koje su bile besmislene, koje su me dovele do ludila, ali tako smo zeljeli ublaziti bol rastanka, tako smo zeljeli da sve odjednom nestane i da brzo projuri pored nas...
Tako smo zeljeli da umre nasa ljubav...
Tako je izgledalo u casu rastanka, sve bez bola, bez suza, sa mnostvom poljubaca, obecanja i opet duge sutnje...
Zaboravili smo sva ona mastanja, sve one lude mladenacke zanose, koje imaju samo zaljubljeni, sve one casove provedene zajedno, jer vrijeme nas je pregazilo...
Danas kada prolazim ovim stazama, kada pokusavam da zaustavim suzu koje su trebale teci na rastanku, kada pokusavam da ublazi bol, sve odjednom postaje ne izdrzivo, glupo i odvratno... Bijezim sa naseg mjesta kojeg smo neizmjerno voljeli. Lutam dugo kroz grad nase srece i odjednom vracam se u sivilo svakodnevnice mog zivota. Prolazim pored tebe, osvrcem se, gledam te dugo, dugo sve dok sasvim nestanes iz mog vidika i opet suze, vrele i bolne rasparaju moje srce, ozivljavaju uspomene, a ti, kao stranac prolazis pored mene i nanosis mi jos vise boli...
Znam da si tuzan i usamljen, da cesto razmisljas o meni, da bi zelio da ponovno budemo zajedno, ali ne, to je sada nemoguce, zasto prevrtati po proslosti, sami smo tako htijeli...
Mladenacki zanos je bio veci od nase ljubavi, i jaci od naseg razuma... Danas imamo uspomene, divnu proslost i obican svakodnevni zivot...
I poslje svega neka zive uspomene...
Ne dozvoli da zaborav prelije sjecanja na jednu ljubav...
Post je objavljen 11.08.2007. u 14:26 sati.