Mjesec je mlad, a noc je vrela, padaju zvijezde padalice
I dok mi kaplje znoj sa cela, mrak je i ne vidim ti lice
Dolje pod nama cuje se kako skripe tockovi nocnih sofera
A ja te volim u mrklom mraku na zadnjem katu solitera
Poljubi me dotakni me usnama
Sa usnama k'o zgazenim tresnjama
Ponekad samo kad bljesne svjetlo velike neonske reklame
Ugledam tvoje macije oci kako me miluju iz tame
Mjesec je mlad, a noc je vrela, zvijezde se roje iznad glave
Vece mirise na pozno ljeto, a ti na rijetke poljske trave
ko kaze da bajaga nije car ljubavnih pijesama ..........
za mog brata prijatelja i savjetnika
RUDIA
brate kako ide nasa pijesma volim tebe djevojcice mala volim zato sto si iz mostara bez ljepote tvoje dani mi nepostoje..............
Bilo je to vrijeme uzvisenih ideala,
mene kuhara
i mojih prijatelja
studenata prava.
Uz casu piva i malo meze,
skontali smo da nasi starci
o pitanju prijateljstva
nemaju veze.
Prijatelji se poznaju u nevolji,
i samo malo da se zadimi
tvoji bi vec pobjegli,
rece moj stari i osta ziv.
Il ono: “ Ja sa pedeset nemam prijatelja
oko sebe a ti sa osamnaest mislis
da se svijet okrece oko tebe”.
“ E moj stari”, uvrijeden zakljucujem ja:
“nemas ti pojma sto znaci
bratu biti brat,
mi cemo i zivot il`barem ruku
jedan za drugoga dat.
Znas li ti da je Rudi potpisivao
ispricnice umjesto tebe,
pa cak me nosio pijanog kao tele,
Rudi me je upucivao u tajne zena
a i cuvao od utvara kojih nema”.
Petnaest godina poslije.
Za stolom sjedim sam i razmisljam.
Zar je zivot ova vruca omaglica
sto dosadno isparava s asfalta.Ako nije,
pitam se zasto onda ostadoh sam,
zasto prijateljstvo ostade samo san? rudi nadam se da ce nama zavrsetak biti puno bolji....
Post je objavljen 11.08.2007. u 01:13 sati.