Ojla ljudeki...Evo mene napokon, živa sam, zamislite... Nisam pisala dugo jer mi se nije dalo, a nisam imala ni tema bas nekih... Evo sada sam odlucila pisati jer zelim posebno ovako preko bloga moju najdrazu Andreicu i reci joj da mi se ne brine, jer cemo mi sve skupa rijesiti, a ako i ne barem cemo se truditi i ostati skupa, ma kako god bilo... No sikiriki malena Puno te volim i da jos nesto da ti kazem... NEMOJ MI RADITI VISE ONE GLUPOSTI, sjeti se mene pa me davi ako vec imas potrenu biti destruktivna hahahahaha ... I jos jednu posebnu osobu moram spomenuti, jedinu osobu koja me u istoj minuti moze naljutiti i nasmijati do suza ... Obozavam tu osobu, njega... Posvecujem mu ovu pjesmu koja me uvijek podsjeti na njega i nas ( nije rijec o osobi s kojom sam vas davila jako dugo, rijec je o nekome posebnom )... Majenom saljem ... svima vama i do čitanja
Volim osmijeh tvoj
Krade mi te cesta
kradu mi te ljudi
svako pomalo od osmjeha
tvog posudi
Iza svakog ugla
stalno neko vreba
da mi te ukrade
kada malo srece treba
Niko nije kriv za to
sto te volim toliko
al' osmjeh tvoj je kriv da znas
sto me osvajas
Ref.
Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi
Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe
Al' nije krivo more
niti sol u kosi
niti nebo koje boju
oka tvoga nosi
Niko nije kriv za to
sto te volim toliko
al' osmijeh tvoj je kriv da znas
sto me osvajas
Post je objavljen 10.08.2007. u 22:31 sati.