Marketing
You pray your dreams will leave you here.
Let me stay
Where the wind will whisper to me
Where the raindrops as they're falling tell a story
Pa ajmo malo o meni.=)
Raspoloženje:Osjećam se oke. Ozbiljno, nakon dugo vremena. Ponekad sam čak i sretna.
Opet se osjećam živom.
Vratila sam se iz Beča. Dobro je bilo tamo, nekad bolje nekad lošije. Ali sve u svemu, trebalo mi je to. To moje vrijeme, da se malo maknem od svih koje gledam i slušam svaki dan. Dobar osjećaj.
Pošto tamo imam dosta familije, išla sam od jednih do drugih. Prvo sam bila kod tetke, u blizini Beča, onda kod stirca u centru pa onda opet kod tetke. Stvarno sam puno toga doživjela. Bila opet u prateru, i obećala si da sljedeće godine idem na banđi đamping.=)
Nakupovala si neke stvari itd.
Vratila se doma. my paradise
Buraz mi se vratio iz bolnice, tak da se sad treba dosta brinut oko njega i njemu pomogat. Ali dobro, sretna sam što je tu.
Srela sam se već s Teom, Ivom i Dorom. S Teom sam gledala neki film, užasno ljigav. Ostatak kina i ja smo se smijali, Tea je vrištala i govorila da neće moći spavat. Nadasve zanimljivo.
dalje..
I believe in you
I'll give up everything just to find you
I have to be with you to live to breathe
You're taking over me
¤
Nešto me muči. Jedan čudan osjećaj. Mrzim ga.
Onak, samo na jedno mi dođe osjećaj *ajme to sam ja*. Ne mogu ga previše opisat. Dođe bilokad. Zadnji puta je bio kad sam pričala sa sestričnom, sjedile smo u vlaku, i najednom mi samo dođe, to sam stvarno ja, ovo se meni događa, ovdje ja sjedim. To sam Ja.
Čudno, ali stvarno.
¤
Rekla mi je sestrična da sam se promjenila. Pitala sam ju kako?
Nije znala odgovorit.
Dosađivala sam joj još sat vremena da mi kaže kako to ona misli da sam se ja promjenila.
Rekla je da ni sama ne zna. Jednostavno sam.. drukčija.
¤
Čudno je kako samo jedna godina može djelit djete od osobe koja odrasta. Ne sviđa mi se to. Ne volim odrasle, tako su.. neprirodni. Glume.
Kad se djete smije onda se stvarno smije, kad se plače onda je stvarno tužno.
¤
Zanimljivo je kako te dok si djete mogu razveselit sitnice. Predivan osjećaj.
¤
Mrizm kada ljudi tako ogovaraju. Ne mogu to podnjet.
¤
Mrzim ljude koji rasprtavljaju o tuđim problemima, i njih zbnaju rješit, ali svoje ne.
¤
Ljudi su tako nezahvalni, stalno traže više i više.
¤
Stalno sanjam, ne mogu se normalno naspavati. I to stalno sanjam kako se nesreće događaju. Kako se auti sudaraju. Mrzim to. Probudim se sva uplašena, znojna. *feeling crazy*
¤
Skužila sam da ljudi vole bit depresivni. Tada se osjećaju živo, a još k tome privlače pozornost ostalih.
¤
Bojim se srednje i ljudi u njih. Ne znam zašto, ali jednostavno mi se ne da sve ispočetka, opet novi ljudi, sve novo... I još se bojim da ću izgubit ove prijatelje iz osnovne, mislim inače je tako, ljudima se putevi razilaze.
-----------------------------------------------
She's smiling like heaven is down on earth...#2
Osjećaj sreće nije ju puštao. Ljudi su prolazili. Promarala ih je. Bili su tako čudni. Svi su nekamo žurili, ozbiljnih lica, ili s lažnim osmjesima. Shvatila je život. Nic je opet dotrčala do nje.
Govorila joj je nešto. Dee se smijala, bilo joj je sve tako smiješno.
Nic je tada bila izvan utjecaja, pokušavala je Dee reći nešto.
Dee se samo činilo da čuje nekakve šumove. Nešto nejasno, ali kao da je to i bilo važno, bila je sretna.
Najednom, ugledala je nekoga da se približava. Nekog poznatog, poznavala je i taj glas. Onaj topli glas.
Mučila se da shvati tko je to, ali nije mogla. Samo je znala da voli taj glas i tu osobu.
Nic je otišla, promrmljavši da će ih ostaviti same. Krenula je, još se jednom okrenula spotaknuvši se i otišla natrag do ekipe.
Nepoznata osoba je sjela pokraj nje. Dee se i dalje osjećala dobro. Pogledala je te oči, shvatila je. Joe je sjedio pokraj nje. Gledao ju je tužno.
"Znaš Dee, frend mi je rekao da dođem u park, da te vidio jako čudnu. Rekao je da nisi dobro sigurno, da se požurim", rekao je Joe gledavši je ravno u oči, dok je ona pokušavala maknut pogled s njegovih crnih očiju, ali nije mogla.
Više nije mogla ni lagati, sada sve zna.
Razne misli su joj prolazile glavom. Vraćala se u stvarnost. Njezine misli su se nekako prekidale. Osjećala je da tone, pada...
Nastavit će se.
--------------------------------------------
Ljudi ja sada opet idem. Malo na more. Čujemo se kada se vratim. Sve vas pusam.
Post je objavljen 11.08.2007. u 22:00 sati.