Marketing
Kupiti čovjeka dobrotom
Draga triptih u jednom me svojem postu potakla na razmišljanje o ovome. Da li to doista činimo u svome životu? Zašto smo uopće dobri prema nekome?
Ja nastojim biti dobra prema čovjeku jer je to u skladu s mojom vjerom, i rijetko kad osjetim potrebu da ne budem dobra. A i kad osjetim, to traje pokoji trenutak. A što ako sam prema nekome dobra i zato jer znam da će se to svidjeti dotičnoj osobi, da će me možda takvu zavoljeti. Možda će ga baš privući moja dobrota. Što ako sam prema nekome dobra i iz jednog takvog razloga? Zapravo mislim da smo na neki način svi jedni prema drugima dobri i iz tog razloga.
Ali opet, postoji i razlog tog razloga. Zbog čega želimo privući nekoga, zbog čega želimo da se svidimo tome nekome? Možda jer nam ta osoba nešto znači, jer nam se sviđa, jer ju volimo. A svi se pred takvim osobama želimo ponašati najbolje kako možemo. Znači ne zbog sebe, nego zbog drugih. A to sve je po meni u redu ako se radi o našem trudu. Trudimo se biti najbolji što možemo i ništa više od toga. A što kad netko pokazuje sasvim drugo lice jer se želi svidjeti nekome. Možda da zavara tu osobu, možda da zavara sebe. Svatko ima svoje razloge. I onda je ta dobrota poput maske. Kada smo s tom osobom nosimo masku, kada se vratimo natrag na "svoje¨ masku spremamo u ladicu. Do sljedeće prilike...
To za mene znači kupiti čovjeka dobrotom.
Sve što je istinski trud, i sve što se ubraja u čovjekovu dobru volju, ili za promjenom ili za napretkom na bolje, to nije kupovina čovjeka. To je samo dokaz da znamo voljeti. Makar će cijelome svijetu izgledati da to nismo mi, i da je ta naša dobrota samo magnet za neku osobu, mi ćemo znati da je ta dobrota nešto čemu težimo, nevažno da li je to zbog neke osobe. Neki uostalom ulaze u naš život samo radi tog razloga. Da nas potaknu na promjene, da učine od nas bolje osobe.
Koliku cijenu nosi ta kupovina dobrotom. Kao prvo, možda i uspijemo privući neku osobu, znači naša kupovina možda i može biti uspješno obavljena. Ali ako smo glumili, i ako je sve bilo samo maska, neće doživotno trajati. Kad-tad ćemo shvatiti da to nismo mi, i da će dotična osoba otkriti i naše pravo lice. Neki se ne pretvaraju namjerno, jednostavno žele zatvoriti oči i sebi samima. Tek kasnije shvate da to nisu bili oni, i da je vrijeme da to priznaju prvo sebi, a i svima oko sebe. A onda dolazi do bankrota. U svakom slučaju, previsoka cijena za običnog čovjeka.
Mislim da je najvažnije biti svjestan svojih mogućnosti. Najgore je kad se čovjek izgubi i sakrije sam od sebe, pokušavajući biti nešto što nije. Samo kako bi impresionirao nekoga svojim riječima, svojim ponašanjem... I onda kad često ne uspije, pita se koji je razlog tog neuspjeha. Zaboravlja da ne treba biti ni mrvicu tužan. Ionako s tom osobom nikada nije ni pokušao.
Bar ne s pravim licem. Bar ne s onim što doista jest.
Post je objavljen 10.08.2007. u 18:07 sati.