Nije li čudno kako sva
tužna srca napuštaju svoje
domove, spremaju sjećanja
u ladicu i kreću na put...
čak i ako znaju da i doma
za njih postoji sreća, da
i doma mogu ostvariti sve
svoje snove.
Ali lav u njihovoj duši,
previše ranjen da bi osjetio
mir na kraju dana, tjera
naprijed i traži spas.
Pronaći sudbinu traži istinu
da i naj usamljenije srce može
naći most koji ga povezuje
s drugim.
Pa i onda kada drugi u
to ne žele vjerovati, bojeći
se da će to srce biti sretnije
od njihovog...
Post je objavljen 10.08.2007. u 12:22 sati.