Idem na more najdraži moji. U kamp...daleko od informatike bilo koje vrste.
Pretražio sam ovih dana čitav grad i nigdje nema putnih frižidera na struju. Sve rasprodano, ostali su samo neki vrlo mali a skupi ili nomalni a megaskupi. Sve rasprodano!
I rešo (kuhalo?) na struju postao je rijetka roba. Bilo ga je kupiti za 75 kn, a sad su isti takvi od 160 do 450 kn. Zato sam jučer za vrijeme poslovnog puta u Graz odvojio neke trenutke i krenuo tražiti stvari.
Ni tamo nije neki izbor, ali mi je zato moja pre(ovdje_ubacite_bilo_što_pozitivno_i_nećete_pogriješiti) bankarica rekla gdje da odem. Neko selo van grada. Tamo je shoping centar velik ko King Cross i City Cenar One zajedno...i bogme nađoh frižidera! I plivaće naočale kakve ovdje ne nađoh...kad ih maknuh s face čuo se takav PLOP da sam mislio da će mi vakuum isisati oči. I, naravno, neplanirana kupnja - vrlo kvalitetni ergometar, tj. spravu za veslanje - koji je jedvo stao u auto, koji je bio izložbeni the_last_one primjerak, pa je samim time snižen za duplo, i za koji sam platio 1000 kn carine.
Dok mi je preljubazni prodavač pomagao smjestiti spravu u auto, samo sam se sa smiješkom mogao sjetiti kako je to bilo kad smo u Getrou moj frend i ja pitali hoće li sniziti cijenu sobnom biciklu jer je zadnji, jako prljav i raskliman. Pogledali su nas u čudu i rekli:
"Ma kakvi, već će se taj prodati!"
Na carini me srce zaboljelo. Bio sam krajnje fer i pružio sam cariniku sve račune pa je i carinik bio krajnje fer. Potiho mi je vratio sve račune osim za ergometar koji su fakat svi morali vidjeti. Napisao je manju cijenu za njega no što je bila cijena na računu...a onda me poslao na poštu da platim carinu!
Kakvu mrklu poštu u pola dva u noći! Da je ovo normalna zemlja, poslao bi me kući i dao bi mi uplatnicu koju bih trebao uplatiti u roku od sedam dana i gotova priča! Ovako ne mogu dalje dok ne skočim do poštice u carinskoj zgradi, pa zato na njegov zahtjev odem do zgradice i uletim pred ured na vrata kojeg službenik taman vješa ceduljicu na kojoj piše:
PAUZA OD 1:30 DO 2:30
Sav unezvjeren upotrijebim magiju šarmiranja ofucanih neobrijanih službenika i tip mi prozbori:
"Imali ste jaako puno sreće, da Vam sad odbijem ovo napraviti čekali bi ste me ovdje sat vremena!"
Htio sam pucati, po ljudima i šavovima, ali sam se suzdržao i bio sam jaako puno sretan što je on, eto, tako dobar, mio i drag...
Prekjučer sam otkrio da mi prokleto dobro stoji ogrlica od ogromnih smeđkasto šarenih salvete kuglica. Tako mi je dobro stajala da sam čitav dan hodao svijetom sa tom ženskom ogrlicom. U banci je službenica popravljala kosu, u dućanima isto, prolaznice su treptale...A NITKO SE NIJE SMIJAO!
Wow...mislim da ću kad se vratim s mora početi eksperimentirati...recimo, jučer u Grazu sam skužio da mi fenomenalno stoji šešir! Onako neobrijan kao jučer izgledam ko ortodoksni židov iz nekog vrlo živopisnog filma...ma mrak!
Još ako mi plivanje pa ergometar istesaju figuru...završit ću ko Prince, majke mi :D
Toliko, čujemo se uskoro!
Voli vas vaš Ddadd :D
Post je objavljen 10.08.2007. u 12:26 sati.