evo sam malo prepravila jednu svoju stariju pjesmu.
Koraci valova jedra postaju,
kao čuvari vjetrova,
ruše se u dubinu pomodrijele svile.
Svjetionici stoje izgubljeni.
Zvijezde su grafiti srca na karti neba.
Lagane su niti što se vežu uz luke,
više ih ljudske ruke pokidaju,
nego voda.
Zagrljena tamo dva bijela broda,
dva su galeba na dlanu oblaka.
A naša tijela u hramu mjesečevih mijena,
bježe sa tople palube neba.
Post je objavljen 09.08.2007. u 19:09 sati.