Ne mogu disati...Tvoje ime mi je na usnama,tvoje srce kao knjiga u rukama..Samo što ovu knjigu ne razumijem pročitati.A na zadnjoj stranici nema ni pojmovnika ni rječnika.Na internetu nikad nitko nije ni čuo za tu knjigu,a ja ne znam kako mi je dospjela u ruke.Možda s prašinom prošlosti,ili daškom budućnosti..Kakva je onda to budućnost?Prošlost se ponavlja..Ma ne..Ne želim opet patiti za tobom.Osim ako se taj put nećeš vratiti.Kao što pjesma kaže: ˝Na kraj svijeta vodiš me,pa me tamo ostavljaš..˝.Vrati se po mene!Čekam te na rubu Zemlje..Gdje se more konačno spaja s beskrajnim svemirom a hod po rubu tako me uzbuđuje..Htjela bi pasti preko tog ruba.Samo se malo nagnuti da vidim što je ispod mene..A ti me onda uhvati za ruku i privuci k sebi da te osjetim...U tom trenutku znat ću da si došao zauvijek.
...
Počinjem kliziti po rubu.San je postao java..Pomoći ću ti,ispružiti ću ruku.Vidim li ja to tebe u daljini?Dolaziš li?Vidim ti lice..Spasi me prije nego što dotaknem dno.Dno je tako mračno...Hladno..Pusto..Zar nije dovoljno što mi je duša postala takva?Molim te,jer ne želim vidjeti svoju dušu na dnu..
Post je objavljen 09.08.2007. u 15:39 sati.