Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sanas

Marketing

Da li i ti živiš u sitcom komediji?

Pitaš me što ti je pak to sad?! E pa sigurno si bar jednom gledala «Prijatelje» ili «Seinfelda». Ja ću svoju nazvati «Sanas», a kako bi drugačije.
A sad evo i zapleta:
Bila ja na službenom putu u jednom malom hrvatskom gradiću i nakon što smo obavili posao, da ne zaboravimo stare običaje odosmo papati (što smo svi jedva čekali, jer tamo se stvarno dobro klopa). Ja sam odlučila sama sebi dati jednodnevni predah od slavne UN-dijete( i da znaš, to nije dijeta Ujedinjenih naroda , nego NE dijeta u prijevodu).
Sjedosmo mi tako u fini restorančić u dobrom društvu trojice simpatičnih muškardina. Od njih, jedan je posebno duhovit, poslovni čovjek, ali pravi zafrkant. Sipa viceve ko' iz rukava, a tek «štikleci» iz njegovog života!! Na kraju, dobiješ jedan vic, ako imaš iznad 18 godina pa smiješ to čitati (ma ne, nije baš prost, ali ne buš' ga kužila ako nemaš neko «životno iskustvo». Dakle, dođe nama konobar, fini mladi dečko, sav se uspuhao, drhti kao prut na vjetru i obletava oko nas, zasipajući nas pitanjima, Da li je dobro, izvolite ovo, ono, koju berbu vina hoćete. Kad je donio na salvet čep od vina (tako se to inače, da ga pošnjovaš, jel' vino OK, ali nama baš i nije to bilo najbitnije) mi smo skoro pali na pod od smijeha. I tako, trčkara on oko nas, natače vino svake 2 minute, i u jednom trenu naš ga domaćin zaustavi ozbiljna izraza lica:
«Čuj mali, je'l ti šef ovdje?»
«Pa, je» promuca tiho mladi praktikant.
«A imate li vi ovdje kakvu knjigu žalbi?» Tajac. Ni da muha zucne, ni da komarac zazuji, ledeni trenutak snebivanja. Ja gledam malog i predviđam kud smjera domaćin, ali mali nema pojma da je upao u vlastitu komediju. On je jadan poblijedio, pozelenio, pocrvenio, kao semafor, i samo sam se bojala da nam se ne skljoka sa svim tacnama i pripadajućom mmmmm, finom papicom. Čini se da je trajalo vječno, gledati tog mladića kako se muči prebirući u glavi što je pogriješio i kako se zamjerio ovom moćniku. Konačno , domaćin ga pusti iz kaveza straha rečenicom:
«Htio bih napisati da nikad u životu nisam imao bolju poslugu!!» Da si samo mogao vidjeti taj izraz olakšanja i duboki uzdah konobara. Mi smo se svi nasmijali, a on je još revnije optrčavao oko nas, gledajući mene kao mali pesek pogledom punim želje za nadom zaštitom. Domaćinu je to bio dobar štos, ali praktikant je to sigurno doživio kao najteži psihički trenutak dana. I zato te molim, kad se ti jednom nađeš kao tema šale ( a to će ti se sigurno u životu dogoditi i to ne samo jednom, nisi ti te sreće) sjeti se da te onaj koji se šali s tobom najvjerojatnije uopće nije htio niti povrijediti niti poniziti, nego samo zabaviti društvo. Zato, smijmo se što češće, na svoj i tuđi račun (prvenstveno na svoj)
VIC:
Znaš li što je idealni muškarac? Križanac vibratora i bankomata.
A vi dečki, sad znate ideal nas cura, pa na posao.


Post je objavljen 09.08.2007. u 15:41 sati.