Marketing
HE PUTS THE WEIGHTS INTO MY LITTLE HEART, AND HE GETS IN MY ROOM AND HE TAKES IT APART...
Život je već prošao za madame Gaillard premda joj još nije bilo ni trideset godina.
Vanjština joj je odavala upravo onoliko godina koliko je imala, a istodnobno i dvostruko
i trostruko i stostruko više, i doimala se doista poput mumificirane djevojke; no, u duši
je već bila odavna mrtva. U djetinjstvu ju je otac udario žaračem po čelu, tik iznad
korijena nosa, pa je izgubila njuh i svaki osjećaj za ljudsku toplinu i ljudsku hladnoću ili
uopće svaku strast. Tim jednim udarcem nježnost joj je postala isto toliko strana koliko
i prezir, radost i očajanje. Nije ništa osjetila kad je poslije spavala s jednim muškarcem,
a ni onda kad je rađala djecu.Nije tugovala za onima koja su umrla, niti se radovala
onima koja su ostala. Kad bi je muž tukao, ne bi ni okom trepnula, a nije osjetila
ni olakšanje kad je umro od kolere u Hotel-Dieu.
Jedina dva osjećaja što ih je poznavala bila su jedva zamjetna neraspoloženje kad bi se
bližila mjesećna migrena i jedva zamjetno raspoloženje kad bi migrena popustila. Inače
ta žena u mrtvilu svojih čuvstava nije osjećala ništa.
(Ulomak iz knjige:Patricka Suskinda-Parfem).
...heh...bilo bi zanimljivo saznati kako bi funkcionirao svijet da nema osjecaja...kako bi se zaljubljivali, druzili medusobno,kak bi komunicirali?..koji bi to nacin bio?......kak bi to bilo, da kad ti neko umre da nis ne osjecas? Nes ljepo ti se dogodi a ti ostanes posve ravnodusan? Neko ti kaze nesto gadno i povrijedi te..tebi svejedno...heh onda bi u jednu ruku bilo ljepo nis ne osjecat...i da...da ne osjecas pohlepu,zlocu,okrutnost ljudi...ali opet nebi..nebi osjetili tu neku ugodu,toplinu,ljubavi...nisam u stanju napisat kraj ovog posta jer bi stvarno bilo grozno tako živjeti...a ni nemam volje vise pisati...kraj...!
Post je objavljen 09.08.2007. u 13:31 sati.