ELITE
Pojavu genocida nije moguce tumaciti bez ustvrdjivanja naravi i volja nacionalnih vodstava Srba,Hrvata i Bosnjaka.Srpsko vodstvo bastini temeljito razvijen nacrt o Velikoj Srbiji kao najvaznijem cilju ukupnog srpstva.Tim nacrtom srpskom zemljom,na kojoj treba izgraditi i obraniti srpsku drzavu,
proglaseno je cijelo podrucje Balkana na kojem zive Srbi,bez obzira na prisutnost i brojnost clanova drugih etnickih i vjerskih zajednica na istom podrucju.Uz to,srpskim su proglasena i ona podrucja za koje pisci nacrta smatraju da su od bitne vaznosti za zamisljenu"veliku srpsku drzavu".Promicanjem
"srpskog pitanja"u srediste tog nacrta postavljen je odnos"mi i oni","gospodar i rob","sudac i krivac".
Cijela povijest biva preispitivana i oblikovana u skladu s voljom i ljestvicom vrijednosti subjekta izvrsenja nacrta-ukupne srpske nacionalne politike.Potvrdjivanje nacionalne zasebnosti zahtijeva,u skladu s tim nacrtom,poricanje i potcinjavanje svih drugih sudionika u povijesti i sadasnjosti na istom prostoru.Prema tome nacrtu,volju i pravo subjekta podrzavaju vjera,kultura i politika.Zato i vjera i kultura i politika usvajaju"uskraceni"sustav vrijednosti pri cemu postoje"srpska istina","srpsko dobro"
i"srpski bog",koji nisu isto sto i istina,dobro i bog drugih.Na putu izmedju transcedentnog izvora pocela mora stajati vlastiti prorok koji"zauvijek pravda"zasebnost vjerskih,kulturnih i politickih vrijednosti i njihovu nadmoc nad onima koji te vrijednosti ne podrzavaju.Vodstvo sebe dokazuje privrzenoscu tome iskljucivom sustavu,a njegova uspjesnost ne ovisi o mudrosti-znanju o dobru i djelotvornom cinjenju radi njega-vec o lukavstvu-sposobnosti da se u postizanju ciljeva koriste sva sredstva,i zla i dobra.
Postizanje dalekorocno postavljenog cilja o srpskoj drzavi pretpostavlja utemeljivanje drzavne jezgre u kojoj je vlast uredjena u skladu sa sustavom nacionalnih vrijednosti.Ta drzava usvaja svoje granice kao privremenu nuznost koju namece nepravda svijeta."Sveta zadaca"svih cinitelja te jezgre jest da se odrzava njezina"cistota",snaze i ustrojavaju sunarodnici u susjedstvu,slabe i okrivljuju
"drugi",kako bi granice drzavne jezgre bile mijenjane i tako drzavna teritorija povecavana.Sve sto prijeci takvo djelovanje jest zlocesto i neprijateljsko,a sve sto ga podrzava-prijateljsko i dobro.Buduci da je uspostavljanje takve jezgre pretpostavljalo,prije svega,unistenje prisutnosti muslimana,ne samo kao sudionika u suprotstavljenom drzavno-pravnom ustrojstvu,vec i kao nositelja nauka o vladavini pocela najviseg reda i posljedicnom pravu ljudi i njihovih zajednica da odaberu i slijede put i zakon,pri cemu vjerovanja ne mogu biti nametana silom.Poricanje islama i mrznja prema muslimanima postaju najznacajnijom pokretackom silom u tome nacrtu.Sve pojedinacne i skupne poteskoce u proslosti i sadasnjosti nastoje se povezati s prisutnoscu islama i muslimana.
Suprotstavljenost opceg nauka o upravljanju na osnovi pocela i novovjeke civilizacije koristi se u srpskom nacrtu kao potvrda utemeljenosti i opravdanosti nepomirljivog stava prema islamu i muslimanima.Razlozi za poticanje i odrzavanje mrznje dodatno se pronalaze u svim savremenim nesporazumima islama i muslimana s drugim sudionicima svjetskog jedinstva razlicitosti.
Iz tog smjera razumijevanja,drzava juznih Slavena uvijek je shvacana kao put za postizanje velike srpske drzave.Od"drugih"ocekivalo se potcinjavanje srpskoj volji,prihvacanje srpskog sustava vrijednosti,odricanje od svega sto nije u skladu s tom voljom i vrijednostima.Prisutnost"drugih"i primjena tog nacrta proizvodili su stalnu napetost.Razlicite vrste poteskoca trpjeli su svi sudionici takvog stanja.Na strani slabijih rjesenje je trazeno u odvajanju od"srpske vlasti"ili u"zaprecavanju srpskog nacrta".A zagovornici Velike Srbije vidjeli su rjesenje u krsenju otpora njihovoj volji svim sredstvima.To je medju Hrvatima proizvodilo ustrajavanje na prvom,pa se hrvatska nacionalna politika uglavnom oblikovala oko uzvratnog djelovanja u odnosu na djelovanje politike za Veliku Srbiju.Iz takvog odnosa hrvatske politike proistekla je politicka volja za pomirenje i saveznistvo s muslimanima.
Diktatorski poredak uspostavljen u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata zaprijecio je otvoreno djelovanje velikosrpske i velikohrvatske politike.Raspad tog poretka shvacen je kao put za postizanje
zatomljenih nacrta o Velikoj Srbiji,prije svega,ali i Velikoj Hrvatskoj.Taj raspad je istodoban s izrastanjem S.Milosevica u"srpskog vozda"koji preuzima sva sredstva raspadajuce drzave,da bi ona bila koriscena za dosezanje privremeno odgodjenog cilja.Na politicku pozornicu svom silinom bivaju izvedena tumacenja prava protiv drugih i okrivljavanja tudjih povijesti,kultura i vjera.Ogromna sredstva raspadajuce drzave zapadaju u ruke vodstva,koje nije,s obzirom na psiho-drustvene okolnosti svog postanja i bica,moglo zaobici poticanje i vodjenje genocida protiv muslimana.Bez odluke i podrske samog S.Milosevica da se ta sredstva koriste za izvrsenje genocida,genocid ne bi bio moguc.To vodstvo sacinjavaju osposobljeni sudionici unutar stranacke i drzavne komunisticke uprave,koji ustrojstva i postupke te uprave koriste za stare nacionalisticke ciljeve,ali oslonac traze u nacionalisticki opredijeljenim pojedincima i skupinama,crkvi i nacionalnoj mafiji.Najvazniji oslonac tog vodstva jesu vojska,tajna policija te gospodari novcarskih organizacija i tokova.
To vodstvo izlazi s prijedlogom konacnog razrjesenja srpsko-hrvatskog pitanja.Ono potice teznju hrvatskog nacionalistickog vodstva za obznanjenjem volje da Hrvati istupe iz Jugoslavije i uspostave neovisnu hrvatsku drzavu,uz sto isticu uvjet,iza kojeg stavljaju vec prisvojena drzavna sredstva,da budu odredjene nove granice.U pretpostavljanju najboljeg raspleta sa stanovista velikosrpskih ciljeva,
muslimane nastoji pridobiti za Jugoslaviju bez dijela Hrvatske,a hrvatsko nacionalisticko vodstvo protiv Bosne u slucaju da muslimani pruze znacajniji otpor.Sustina cijelog nacrta jest izdvojiti iz bosanske drzavne ukupnosti tri dijela:srpski,koji je posve povezan sa S.Milosevicem,ali ga prikazati kao prilicno neovisno vodstvo bosanskih Srba;hrvatski,koji je posve povezan s F.Tudjmanom,ali ga prikazati kao preovladjujucu volju bosanskih Hrvata;i bosnjacki,koji ce drzavnu bosansku politiku svesti na muslimansku.Ustrojstva bosanskih Srba i Hrvata sluzit ce za zaprecavanje bosanske drzave i pritisak protiv Bosnjaka,dok ce politicko razrjesenje ovisiti o volji S.Milosevica i F.Tudjmana.Takav odnos bit ce uglavnom prihvatljiv zapadnim silama i Rusiji,buduci da se bosanska drama svodi na mrsko pitanje:
Prijeti li islamska opasnost iz Bosne?
Vidjeti najvaznije spise koji utemeljuju nacrt Velike Srbije,od NACERTANIJA(1844)do MEMORANDUMA SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI(1986).
P.Williams i N.Cigar,A PRIMA FACIE CASE FOR THE INDICTMENT OF SLOBODAN MILOSEVIC,London,
1996.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
Post je objavljen 09.08.2007. u 13:03 sati.