evo ovaj blog je postao zaboravljen zahvaljujuci visemjesecnom nepisanju postova, ovaj post pisem, znajuci da ce ga rijetko tko vidjeti ali pisem ga jer neznam vise sta da radim sa sobom.
osjecam se odvratno pregazeno i izdano, vjerovao sam najvecem izdajici svih vremena, zivotu.
opet previse losih misli kontrolira moj zivot, onih nada za necim boljim je sve manje, jeste li ikada pomislili da se ne okrece samo svijet u krug, nego i godine naseg postojanja?
sve je to tako prokleto bolno slicno, nadam se da ce sve nestati kada prodju ove osjetljive godine, a opet, postoji sansa da to nikada nece prestati, i uostalom, tko je rekao da mi zelimo da ove osjetljive godine prodju?
to bi trebalo bit najljepse doba u zivotu, meni se necini tako, koliko god se uvjeravao i zamisljao buducnost, koliko god se punio nadom za danas, ne preostaje mi nista nego razmisljati o sutra.
vidim sada blogovi vise nisu toliko aktivni, sada je sve preslo na myspace, ja nemam volje za takvim prelazima, kvragu ja nemam volje ustat se iz kreveta! sve se to vrti i vrti i vrti...kamo? ocito natrag na pocetak, a ako je sve doista jedan veliki ciklus sto ce se desiti s onim stvarima za koje smo uvijek razmisljali da su vjecne? zar ce se i one vratiti na pocetak? mozda bi to bilo i najbolje, nesto slicno potpunom vracanju cijele rase na pocetak postojanja, osjecaji nebi bili ovako gorki, snazni, neizbjezni. kako je to bilo na pocetku, oduvijek se pitam, koliko je tada bilo osjecaja, koliko su se tada mucili oko tako bezazlenih stvari kao mnogi od nas danas?
doista, tako daleka proslost mi se cini prejednostavnom, mozda zato sto smo jedini tadasnji uvid dobili od komercijaliziranih i laznih "besplatno" davajucih informacija.
kako ce to biti za desetak godina? kako ce to biti za koje stoljece?
mozda ce se cetvrti svjetski rat doista voditi kamenjem i stapovima...mozda i treci...
no da...skrecem s teme...pricam o sutra, zasto ne o danas? danas mi se cini pre-nedovrseno...a ako i danas jest dovrseno, ljudski prirodni instikti su nam uzalud dani.
druga mogucnost je...da sve doista ima svoj kraj...to bi imalo najmanje smisla od svega dosada, ali moguce je.
volio bih da neke stvari nikada ne prestaju, volio bih da neke stvari zauvijek prestanu!
daj mi snagu samo za jos jedan krug...samo jedan krug...uvijek je samo jedan krug...beskonacnosti
krv i suze, sluze nam da spoznamo da smo zivi, zasto mi zelimo znati dali smo zivi????
ovo nije jedan od jadnijih dana u mom zivotu...ovo je repriza moga svakoga jadnijeg dana u zivotu
zelim saznati gdje mogu nabaviti plavu ruzu?
Post je objavljen 09.08.2007. u 11:43 sati.