Nekima je lijeno i "Bog" prozboriti
dok poneko ne zna usta zatvoriti.
Njih se dvoje pričalica slućajno je srelo
baš im bilo zabavno, vedro i veselo.
O tisuću tema brbljati su znali
prilično se dobro tako upoznali.
Probleme su slične imali oboje
pa su jedno drugom povjerili svoje.
Znali su se susretati često,
uvijek isto vrijeme a i isto mjesto.
Neke kratke priče ona je pisala
pa u njima često njega spominjala.
Njezin junak tako je postao
u pričama kad se prepoznao.
Rekao je da mu jako godi,
ali znao nije kuda sve to vodi.
Kad mu se u srcu osjećaj javio
priznati je morao da se uplašio.
"Daj ručnu potegni" iznenada reće
kada su se sreli sutradan uveče.
Junak njenih priča ostati je htio
al' joj društvo veselo više nije bio.
Da njen junak bude još mu jako godi
ali s drugom pričalicom večeri provodi.
Post je objavljen 09.08.2007. u 11:37 sati.