Marketing
:( ČAK I OSAMLJENIJI ČOVJEK OD mene, SE NE OSJEćA KAO ja :(
Ovako. Nije poznato, al ja ću vam ipak reći.
Moja velika želja je da budem novinarka, piskinja (?!),- da pišem jer volim pisati.
Pa evo jedan moj citat koji opisuje kako se trenutno osjećam.
'' a dan kad će se tuga nadliti nad cjelim svijetom,
ništa više neće biti isto,
pa čak ni ja, koja sam uvijek bila optimista ! ''
i još jedan :
'' svi će se oko mene smijati, a ja ću samo gledati i u sebi nečujno plakati !!! ''
- dođu ti dani, ne znam kako da ih nazovem, al tada jednostavno dan počnem s osmijehom, a završim sa suzama.
Tako je i danas, sada. Tada, sada, se osjećam jadno, tužno, bezvrijedno, grozno…. Osjećam kao da se ne mogu
Uklopiti u svijet oko sebe, kao da sam stala i da me nitko ne zanima. Svijet prolazi, a ja stojim (bez mahanja).
A ne mogu ništa učiniti jer sam nepomična. ?! To je tako jadno. Riječima ne mogu opisati jer to samo srce osjeća.
A znate što je najtužnije ? što osjećam da se ne mogu nikome povjeriti
, osjećam da nikog ne zanima kak se ja osjećam, svi su u tom trenutku sretni (i pjevaju
), a ja se osjećam najosamljenije na svijetu. Čak i osamljeniji čovjek od mene se ne osjeća kao ja.
Poželim da imam osobu uz sebe koja prepoznaje taj trenutak, koja će me utješiti, koja će me zagrliti, dati mi savjet, podržati, plakati zajedno sa mnom. A di je ta osoba ?????
Ponekad svakom od nas treba vremena i prostora, treba mi netko da bude uz mene i kad mi se plače, a ne samo kad se smije. Tada je najlakše, ne moraš utješiti nekoga. '' Želim iskočiti iz svoje kože, želim nestati na mjesto gdje su ljudi poput mene !! ''
Svaki moj dan se svodi na jedno te isto… smijeh, zabavu (donekle) i zafrkavanje, pričanje, zezanje.
Ja uz to sve ne stignem plakati. Ne da ne želim , naprotiv, ne mogu.. ne mogu pokvariti taj trenutak ispunjen srećom. Od prepričavanja što sam sve radila danas, ne stignem ni razmišljati o tome kako sam se osjećala.
((( možda je jadno što ovo vama i ovdje pišem, al nemam kome…vi ste mi zadnja nada !! ))))
…
Danas sam bila jako dobre volje, i onda odjednom… b u m. Svi se smiju, a meni se plače. A to nitko ne vidi,
A ja ne želim reči. Nije lako kada osjećaš da za smijeh i zezanje imaš nekoga, a za tugu i jadanje nikoga.
Ili mi se to samo čini ?! Ne znam, al ovdje stajem.
Možda se sljedeći put budem osjećala sretnije.
Možda otkrijem da se još nekome plače i da nisam sama???
A možda me i ne bude, vidjet ćemo.
evo vam jedan pusekić što me BAR netko od vas pročita i savjetuje. =)
Post je objavljen 09.08.2007. u 00:01 sati.