Marketing
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU - II. DIO
Alaj voljim ići u bušare, kad me mladu spreme u kotlare.
Oj poklade jedne u godini, lolo moja jedna u rodbini.
Poklade su i dika ujeda, pa mi mama obraze prigleda.
Poklade su na izmaku diko, ajde da se poljubimo lipo.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Najprije jedno malo objašnjenje za one drage blogere koji ne razumiju naš slavonski divan. Pjesma, zapravo melodija kojom se ona pjeva, zove se bušarac, jer se ta melodija samo pjeva za vrijeme poklada (fašnika, karnevala), koje se kod nas zovu bušari.
Kao što smo rekli za svatove tako su i bušari ili poklade još više vrijeme izuzetne slobode. Dobro se sjećam mojih bušarskih dana. Moja dva prijatelja i ja smo se skoro svaku večer «spremali», dakle oblačili. Već prema tome gdje smo mislili da je najbolji, najveći divan, gdje ima najviše cura, tako smo se i oblačili: od liječnika do uličnih svirača «La kampanela». A mi smo među prvima bili ti koji su počimali bušare; tek pred kraj su se pojavljivale i druge skupine. Tako se vrlo često dogodilo da smo mi izlazili iz kuće a druga grupa ulazila. Zanimljivi su bili sureti s tim grupama. Svatko je najstojao da ga se ne prepozna. Dobro se sjećam kako me se jednom jedan «muškarac» napodo, kako je htio da se poljubimo, ali «lipo». Čim sam «ga» uhvatio za ruke vidio sam da nije muško već žensko, i onda nije bilo problema da taj «pozdrav završi duboko u ustima». Dakle vrijeme poklada ili bušara bilo je vrijeme slobode, budući nitko nikoga nije poznao i svatko je mogao činiti što ga je volja.
Eto vjerojatno iz toga razloga i ova žena «volji ići u bušare, kad ju mladu spreme u kotlare». Što je bolja sprema, dakle što se manje nekoga pozna, time je veća mogućnost da se upravo određenu osobu, u koju se «zagleda» ili koju «volji», dovede do iskušenja. Recimo u jednu kuću, u kojoj je veliki divan, upadne velika skupina bušara. Najprije je opća vriska, jer bušari u svoj svojoj slobodi «napadaju» i žensko i muško. Najprije nitko ne zna tko je tko. Zna se dogoditi da ženska «napadne» žensku da bi «zamela trag». Međutim skoro uvijek su bušari ravno išli prema svome »plijenu». Sve se odvijalo bez razgovora kako se bušara ne bi prepoznalo po glasu. Ovaj kotlar iz pjesme je mlada diva, koja je vjerojatno pri dolasku u kuću u kojoj je bio njen odabranik, najprije «napala» njega, dakle počela ga «masirati i gore i dole» što je kod ostalog divana izazivalo buru smijeha. Međutim ove se «akcije» nisu provodile zato da bi se nasmijala «publika» nego da bi se postiglo ono što se izvan ovakoga vrema ne može tek tako postići: koja bi se djevojka usudila na divanu opipati momka ispod kajiša?
Onda nije čudo da možda upravo ova djevojka, kojoj je unatoč svega uspjelo «podvadit gnjizdo» željenog momka i uvjeriti se u dobar «nasad», kada izađe iz kuće, s divana, zapjeva:»Oj poklade jedne u godini, lolo moja jedna u rodbini.»
Ali nii momci nisu naivni. Oni obično znaju čije bi ruke mogle biti te koje su ga upravo «vizitirale». Ako baš nisu bile neka jake, grube, muške ruke, dakle ako ga netko nije namjerno «opipo» da bi sutra mogao na račun njegovoga «čarobnog štapića» praviti šale, onda su oni znali pratiti obučenu skupinu dok ne bi bili sigurni tko se u njoj nalazi, jer na «drumu» je vladalo opet drugo pravilo. Od jednoga do drugoga divana, dok su poklade po drumu pjevale tipične napjeve toga vremena: u Babinoj Gredi «Bušarac» u Štitaru «Rođena», sastali su se «simpatizeri» pa zbog toga nije čudo da se djevojka kod kuće mora podvrgunuti «pregledu» majke: «Poklade su i dika ujeda, pa mi mama obraze prigleda.»
I tako to ide dok konačno ne dođe kraj poklada. Nije to vrijeme baš kratko, no nije niti previše dugo. Ako se svake večeri doživi nešto novoga, lijepoga, uzbudljivoga onda bi poklade mirne duše mogle potrajati još duže. Međutim tako lako, pa ni u Šokadiji, nije. Ne rastu neke «stvari» na drvetu. Nekada dapače ta sloboda, ako ne urodi pravim «plodom», može biti teška; smiješ «svakoga» opipati, jer u pokladama u pravilu nema zamjerke ako je sve u nekakvim «normalnim okvirima», a na kraju uzbuđen moraš sam otići kući, razočaran, «suva klinca mokri opanaka» i samo s utjehom, da će možda sutra biti bolje. Zbog toga je razumljiv stih ove ženske koja očito nije imala puno sreće u pokladama:»Poklade su na izmaku diko, ajde da se poljubimo lipo.» Ta dosta je bilo kojekakvih «poljubaca» nadvoj, natroj. Daj da te vidim u «pravom izdanju», vidi me i onda se «poljubimo lipo», pa neka kraj ovoga slobodnog vremena lijepo završi.
Post je objavljen 11.08.2007. u 00:10 sati.