Prvo da spomenem, na praksi sam u zadnje vrijeme. Ekipa mi je zakon. Danas sam se već ufurala u biznis. Tip koji radi samnom se zove Hrvoje. Mah mah Hrvoje. Ženska koja nam je šefica je mama od Bubaša, a ja to tek skužim nakon 2 dana na praksi. Heh. Ja i ona se skompale. Ženska je zakon. Voli se zezat sve u 16. a šta imamo posla, sunce ti! Već mi se papiri priviđaju. Slažemo arhivu i bacamo staro. Ajme majko. Onda malo nosimo papire 200 metara od ureda, trpamo na paletu i idući dan slažemo. Ja čak i perem šalice. Nema šta. Ženska me hoće za snaju. Buahahahah…. A na gablecu nas je 4. Hrvoje, ja, drugi Hrvoje i Dragec. Ja jedina cura tamo. Eh. A lijepo mi je, ne može se reć. Muško društvo je super. Je da je malkoc smiješno kad dva Hrvoja počnu o nogometu i kako bi oni rasporedili igrače po terenu al šta ćeš.. danas smo sjedili ispred proizvodnje i pričali i ova dvojica provale kako gledaju Tri Hil (ja oću to tak pisat), a Dragec im kaže: dobro, kolko vi imate godina?... he he. I dok se ja i Hrvoje mučimo, drugi Hrvoje se sprda s nama kak njega bole prsti od igrica. Aj zamisli ti to. Bemu ja… ima jedan simpatičan kaj radi samnom. Stariji čovjek, negdje 40-ak.. pita on mene jel znam kopat krumpire. Ja kažem da znam. Kaže on meni: a kuruzu? Ja: pa valjda. On: eeee, tiš bit prava!... haha kad sam se ja opalila smijat. Majke ti… a dolje kod skladišta je jedan tip po imenu Tomislav. Jaako je visok al je sladak. Ima skoro 2 metra. Jab rekla da ima 190. i kad je teta Bubaš tražila broj osobne, ide on gledat osobnu i kaže ona njemu: jel ti gledaš sliku il datum rođenja?.. 3.5 je… On: i ja sam 3.5 al 88 :D a ona: o pa taman ti je to. I sad ide ona nas puštat kao doma i pita lika: Tomo jel ih puštaš?... On: pa ja ih puštam… Ona: vidiš Sanja, moraš bit dobra s njim. Ja: o pa to neće bit problem :) ehm ehm… On se nasmije a ona iskomentira: vidi ti Sanju kak je šarmirala Tomu. :) a mi se sam smijali.. A kaj bi čovjek rekao na to. Da.. buahahaah… imam puuno šefova. I svi su jako strogi :) ha ha. Danas jedan u društvu više na gablecu, a sutra, tko zna…. Možda ih bude još :) he he.
A sada za one koji me blate iz dana u dan na blogu. Ne želim slušat ničija sranja. Onaj tko ima problema, nisam ja. To je osoba koja sere stalno ovuda. Onaj tko se potpisao pod nadimkom Sejo Saxon i koji je ostavio poruku a chat boxu, zasigurno je ista osoba. Ja ne mislim da sam ikome išta loše napravila ni da sam se na bilo koji način zamjerila i ne želim da mi se tako vraća. To što se nekome ne sviđam ja, moj izgled ili bilo šta na meni, nije moj problem. Svi se prave face, nanose zlo, govore tako ružne riječi koje ja nikome ne bih poželjela i sprdaju se bezveze. Mislim, to što takve osobe rade je strašno. Nisu ni svjesni koliko su te riječi užasne. Nisu svjesni da će im se zlo zlim vratiti. Ja ne želim da se ikome vrati zlim ali znam da me onaj gore čuva i da će se to kad-tad dogoditi. Mislim da nekome da mene upozna treba jako dugo ali to je dovoljno dugo da stekne u mene povjerenje i upozna me kao osobu. Ja želim da me se cijeni kao osobu i da mi se kaže kada nisam u pravu. Poštujem tuđe ali i stojim do svoga mišljenja. Ne želim da mi se itko miješa u život. Ja želim živjeti kako ja hoću. I ako ja shvatim da nisam u pravu i ako shvatim da nisam pravedna prema prijateljima, znat ću da sam u krivu. Nekad ne želim priznati stvari kakve jesu jer mislim još uvijek da sam u pravu ali nadam se da mi to pojedinci opraštaju. Upaznala sam mnoštvo ljudi i svi su za mene rekli da sam im ok osoba i da im je super u mome društvu i najmanje što mi sad treba je da slušam ispovjesti nekog tko me blati bez ikakvog razloga. Vjerojatno me ni ne poznaje dobro. Nezna ništa o meni. Ni jednu jebenu sitnicu. Tvrdi nešto na temelju svoga mišljenja. I to jako užasno komentira. Takvih ljudi ima još. I dok bi neki obrisali blog, otvorili drugi, zabranili anonimcima da komentiraju, ja neću. Neka se ispuca tu i neka kaže šta misli. Da vidim. I neka mi kaže sitnicu, da li se znamo. Al ne mogu vjerovat kako ljudi mogu bit zlobni. To mi nikako nije jasno. To je strašno. Pitam se kakav je to život. Ako osuđujemo stalno nekoga, nema od toga ništa. Znači ako on cijeni nekoga na temelju fasade, fasada odlazi nakon par tjedana, možda i dana, a njemu ostane samo ostrugana i ofucana žbuka. Razmislite.
Da, objavljujem da je moj paragvajski zamorac Bobby preminuo danas u 15 sati. Bit će pokopan kod mene u dvorištu kad se mi sjetimo da hoćemo pokopat. Bdijenje samo za članove obitelji. Ožalošćeni: Sanja (skrbnik), Zlatko (davač hrane), Katica i Dražen (članovi obitelji). Tko želi doći na grob, neka se slobodno javi obitelji. Počivao u miru. Bio je dobar. Zaslužuje raj.
Post je objavljen 08.08.2007. u 20:04 sati.