Marketing
...pogledaj u novine i to sa zadnje strane tvoja slika dokaz je da si mrtav za me...
...neću puno duljiti ovaj put 
...odmah prelazim na stvar
...pošto vam je (većini) pismo iz prethodnog posta bilo jako zanimljivo exkluzivno (he he) 
objavljujem drugi dio pisma
...odgovor na njegove riječi 
...onima kojima se sviđalo pismo i koje zanima nastavak neka čitaju, a oni koji nemaju vremena ili im se jednostavno ne da, neka preskoče i očekuju ubrzo drugi post 
*****************************************************
Nakon tri puna mjeseca otvorio je sandučić, baš kao da je samo to čekao. Vidio je malo pismo u kutu, drhtavih ruku ga je uzeo i lagano otvorio. Suze su tekle. Bio je to neobičan prizor za muškarca koji nikada nije vidio ništa više od svog ponosa….zapravo koji nikada nije vidio dalje od sebe. Suze su bile vrhunac njegovog pada bez povratka. Krenuo je čitati
Dragi moj, to si nekada bio…
Iznenadilo me tvoje pismo, još uvijek ne znam je li pozitivno ili negativno, osjećaji se miješaju ali kako god…ostavilo je traga. Pisala sam ti odgovore kad sam bila ljuta i kada sam bila sretna, sve sam ih bacila. Ovo pišem hladnokrvno, baš onako kako si me ti naučio, bez emocija, i bez duše…
Dužna sam ti nakon svega samo jedno, dati ti objašnjenje zbog mog odlaska, toliko ti dugujem jer barem ja najbolje znam kako je kada odeš bez riječi i zalupiš vratima. Ne ja nisam takva, samo mi je trebalo vremena da raščistim sama sa sobom i tek onda krenem s oproštajem, ovaj put je zaista zadnji.
Sjećam se jutra kada sam otišla, nisam više imala snage disati s tobom u istom gradu i znati da nema trenutka kada te neću vidjeti s drugim djevojkama. Pokupila sam svoje stvari, kutiju s uspomenama ostavila u svojoj staroj sobi i zalupila vratima. Tog jutra otišla sam daleko od tebe, bez ijedne riječi, bez ikakvog oproštaja! Otišla sam u drugi grad…u sve i jednom tražila sam tebe, svakome činila ono što si ti meni, ostavljala ih kao da nemam srca, često plakala vraćajući se kući. Još uvijek su naši datumi zaokruženi kao praznici. No, kao što i sam znaš sada je on kraj mene. Ne znam kako ni zašto je došao baš tu i baš tada, mislila sam mu se svetiti kao tebi ali nisam imala hrabrosti, shvatila sam da te uz njega zaboravljam. Zavolio me, iako je trebalo veliko srce da se zavoli ovako hladnokrvno stvorenje, ali uspio je. Istina, često čujem kako o meni uvijek priča sve najbolje, onako kako ti nisi nikada, i on me veseli, čuva me kada to trebam, uz mene je kada plačem i kada se smijem, a uz njega još nisam zaplakala… pitala sam se često jesi li ikada uz sve te djevojke pomislio na mene, jesi li ikada prošao mojom ulicom i pogledao na prozor, jesi li ikada osjetio koliko je tuge tamo?? Vratila sam se…na početku te nisam prepoznala, ali nije mi dugo trebalo, iste oči, isti miris, sve me vratilo u onaj sat i minutu, u ono naše vrijeme. Skupila sam hrabrosti i ponovno otvorila kutiju s uspomenama, lomila sam se ali od mog odlaska više nisam zaplakala. Čula sam da ružno govoriš o meni, boljelo me više nego išta, ali sam pretrpjela, nisam ti se htjela suprotstavljati jer sam znala da bi samo jedna tvoja riječ bila dovoljna da me pokosi, ubije do samoga kraja. Nikada te nisam znala mrziti, voljela sam te, cijelom dušom i tijelom, ali to si shvaćao kao igru. Na kraju zahvalna sam ti, naučila sam voljeti sebe, stavljati se ispred svih i to je jedini razlog zbog čega me vidiš nasmijanu. Nikada nisam niti pomislila da bi me netko znao voljeti, ali uspio je. Pružio mi je sve što ti nikada nisi, ali ne zaboravi da njega nisam naučila voljeti, ne onako kao tebe iako je zaslužio…
Mislila sam te pozvati na staro mjesto, da na početku dodamo kraj, ali nemam snage, ili jednostavno imam toliko dostojanstva da te više nikada ne pogledam. Oprosti mi što sam tako ohola, tako si me učio…sjećaš se?
Voli me onakvu kakva sam bila, kakvu si me znao i ponižavao, jer takva ja više ne postoji, umrla je onoga trena kada je otišla, a ti niti ne znaš da je tu bio moj kraj…
Voljet ću i ja tebe ljubavi,
Ali zapamti…samo u uspomenama…
Zbogom!
Iznenadilo me tvoje pismo, još uvijek ne znam je li pozitivno ili negativno, osjećaji se miješaju ali kako god…ostavilo je traga. Pisala sam ti odgovore kad sam bila ljuta i kada sam bila sretna, sve sam ih bacila. Ovo pišem hladnokrvno, baš onako kako si me ti naučio, bez emocija, i bez duše…
Dužna sam ti nakon svega samo jedno, dati ti objašnjenje zbog mog odlaska, toliko ti dugujem jer barem ja najbolje znam kako je kada odeš bez riječi i zalupiš vratima. Ne ja nisam takva, samo mi je trebalo vremena da raščistim sama sa sobom i tek onda krenem s oproštajem, ovaj put je zaista zadnji.
Sjećam se jutra kada sam otišla, nisam više imala snage disati s tobom u istom gradu i znati da nema trenutka kada te neću vidjeti s drugim djevojkama. Pokupila sam svoje stvari, kutiju s uspomenama ostavila u svojoj staroj sobi i zalupila vratima. Tog jutra otišla sam daleko od tebe, bez ijedne riječi, bez ikakvog oproštaja! Otišla sam u drugi grad…u sve i jednom tražila sam tebe, svakome činila ono što si ti meni, ostavljala ih kao da nemam srca, često plakala vraćajući se kući. Još uvijek su naši datumi zaokruženi kao praznici. No, kao što i sam znaš sada je on kraj mene. Ne znam kako ni zašto je došao baš tu i baš tada, mislila sam mu se svetiti kao tebi ali nisam imala hrabrosti, shvatila sam da te uz njega zaboravljam. Zavolio me, iako je trebalo veliko srce da se zavoli ovako hladnokrvno stvorenje, ali uspio je. Istina, često čujem kako o meni uvijek priča sve najbolje, onako kako ti nisi nikada, i on me veseli, čuva me kada to trebam, uz mene je kada plačem i kada se smijem, a uz njega još nisam zaplakala… pitala sam se često jesi li ikada uz sve te djevojke pomislio na mene, jesi li ikada prošao mojom ulicom i pogledao na prozor, jesi li ikada osjetio koliko je tuge tamo?? Vratila sam se…na početku te nisam prepoznala, ali nije mi dugo trebalo, iste oči, isti miris, sve me vratilo u onaj sat i minutu, u ono naše vrijeme. Skupila sam hrabrosti i ponovno otvorila kutiju s uspomenama, lomila sam se ali od mog odlaska više nisam zaplakala. Čula sam da ružno govoriš o meni, boljelo me više nego išta, ali sam pretrpjela, nisam ti se htjela suprotstavljati jer sam znala da bi samo jedna tvoja riječ bila dovoljna da me pokosi, ubije do samoga kraja. Nikada te nisam znala mrziti, voljela sam te, cijelom dušom i tijelom, ali to si shvaćao kao igru. Na kraju zahvalna sam ti, naučila sam voljeti sebe, stavljati se ispred svih i to je jedini razlog zbog čega me vidiš nasmijanu. Nikada nisam niti pomislila da bi me netko znao voljeti, ali uspio je. Pružio mi je sve što ti nikada nisi, ali ne zaboravi da njega nisam naučila voljeti, ne onako kao tebe iako je zaslužio…
Mislila sam te pozvati na staro mjesto, da na početku dodamo kraj, ali nemam snage, ili jednostavno imam toliko dostojanstva da te više nikada ne pogledam. Oprosti mi što sam tako ohola, tako si me učio…sjećaš se?
Voli me onakvu kakva sam bila, kakvu si me znao i ponižavao, jer takva ja više ne postoji, umrla je onoga trena kada je otišla, a ti niti ne znaš da je tu bio moj kraj…
Voljet ću i ja tebe ljubavi,
Ali zapamti…samo u uspomenama…
Zbogom!
*****************************************************
Velika pusa...
Jaca
Post je objavljen 08.08.2007. u 18:53 sati.