Marketing
...prokletstvo posta...???
Ne znam kako da pocnem. Neki bi rekli; od pocetka. Ali ja nemam pocetka. Ili ga imam...ne znam kako da vam napisem sve ono sta sam prozivjela.
Pa da pocnem, od pocetka... Ovako... U nedjelju popodne isla sam se voziti sa frendicom i sestrom do grada i dogovorila sam se sa deckom i jos nekim frendovima da cemo ici peci kukurze u neku sumu koju nazivamo Pecnik... Tako je i bilo, no odustali smo od pecenja kukuruza jer navodno jos nisu zreli. Sve je bilo super, vatrica, priroda oko nas, sve je bilo super dok tu idilu nije prekinuo neki cudan zvuk, neko cudno glasanje... Ustanovili smo da je to lisica, uzasno sam se prestrasila. Pokupili smo se u auto. Bila sam sretna sta sam na sigurnom. Bojim se mraka, bojim se svega sta ima veze sa mrakom i opasnim zivotinjama. Da skratim pricu. Usli smo u auto, nas pet. Decko moje frendice mi je ponudio da sjednem napred, ali nisam htijela, nije mi se dalo okruzivati oko cijelog auta. Tako da smo nas tri frendice sijele otraga, a moj dragi decko (ako je jos dostojan tog naziva) i decko moje frendice sijedili su naprijed. Putem smo sreli jos jednog frenda koji je dosao na motoru i dogovorili smo se da cemo se nac ispred kuce moje prijateljice.
Krenuli smo i ovaj fredn je krenuo, bio je ispred nas. On je skrenuo nekim drugim putem. Tako dok smo se vozili do glavne ceste, decko moje frendice prepricavao je kako se slupao sa motora i sa autom, bas na toj cesti s kojom smo mi isli. Svi su vristali i zajebavali se, ali ja sam se samo sjetila svog zadjneg posta, samo sam o tome razmisljala. Dosli smo do te glavne ceste, frendica je vikala; ubrzaj, daj gasa, popeljaj po ravnici... Samo sam sutjela i rukovala sam se snjom, tada je rekla; rodile smo se zajedno i poginut cemo zajedno...(Ona je inace mlada od mene samo dva dana) Prije smo se zajebavale na tu recenicu, ali ja sam je shvatila ozbiljno, barem tu vecer... Spustila sam se na sjedalu, sjedila sam iza vozacevog mjesta, i nisam htijela gledati oo sebe. Nisam htijela znati kojom brzinom idemo, iako sam osjetila da smo isli dosta brzo.... Nisam ni skuzila da smo prosli tu ravnicu, kad sam cula skripanje guma... Nisam sigurna, al mislim da se sjecam, onako kroz maglu, da je neko zavristao. Htijela sam se podignuti i vidjeti sta je bilo kada sam osjetila snazan udarac. Lupila sam glavom u sic. Prije toga sam cula lomljenje lima. Podignula sam glavu i ispred sebe vidjela dim i kucu pred kojom smo se zabili. Uhvatila me panika, vidjela sam frendicu kako je lupala po vratim jer ih nije mogla otvoriti. Ja svoja nisam mogla otvoriti pa sam izisla na druga. Svi smo se uspanicarili... Moj ''dragi'' je dosao do mene i pitao me jesam li dobro... Tada sam mu mislila prikeljit samarcinu. Ali suzdrzala sam se.
Nisam ga mogla smislit. Frendica je otisla sa svojim deckom u neki podrup, oprati krv sa sebe. Druga je plakala dok me je grlila. Tada sam skuzila da krvarim. Uspanicarila sam se jer nisam znala odkud krvarim. Skuzila sam da mi krv tece iz nosa. Majca koju sam taj dan nosila bila je od mog prijatelja, bila mi je velika... Rukavi su joj bili krvavi. Sva sreca da je bila crna. Osjetila sam kako je bila natopljena krvlju. Frendica je nabavila prijevoz do grada, morala se oprati od krvi s kojom sam je ja zamazala, zvala me da idem s njom... Nisam htijela ic, nisam htijela ostaviti decka. Sada zalim zbog toga. Svaki put kada mi se priblizio i pitao me jesam li dobro, samo sam ga odgurala. Mislila sam da cu ga lupiti, ali nisam mogla. Sva sam se tresla. Decko moje frendice me pridrzao jer sam pala, noge su mi jednostavno otkazale.
Ne znam ni sama kako sam dospijela u kucu nekog lika. Samo znam da je decko isao sa mnom. Tada sam se jos gore osjecala, kada sam se pogledala u ogledalo, nisam mogla vjerovati da sam to ja. Blijeda ko krpa. I opet mi se smracilo pred ocima. Kada sam isla do mjesta di me cekao tip koji me trebao voziti kuci, moj ''dragi'' rekao mi je da ga primim za ruku. Primila sam ga, ali sam ju brzo pustila. Nisam mogla vise biti ni blizu te ubojice. Dosla sam doma i otisla spavati.
Tada su mi se slike pocele prikazivati u glavi. Tada sam shvatila da sam ja trebala sijediti na prednjem sicu, a ja se nikada ne vezem. Sta bi bilo da sam sjedila naprijed, i da se nisam vezala.....
Mislim da nebi onda citali ovaj post. Tek sam se danas pocela prisjecivati svega. Tek mi danas sve slike sjedaju.
Bila sam danas pri put vani nakon toga dana. Dosla sam u svoj omiljeni kafic sa frendicom s kojom sam bila i u nedjelju. Nas omiljeni konobar samo nas je pogledao i poceo se smijati. Ta s kojom sam bila bila je na sivanju u bolnici i ima dva sava. Reko je da sve zna... Sve je vec cuo. Samo sam ostala zaprepastena. Prije toga ljudi koje poznajemo samo su nas cudno gledali, jer je kruzila prica po gradu da smo u komi... Pocela sam se smijati jer smo barem po necem popularne.
Ali ko prica te glasine. Nako ne previse dugog razmisljana skuzili smo da se tim hvali moj decko. Koji od ovog trenutka vise nije. Upravo sam mu poslala poruku da je profuckao svoje.
Ne zelim nista vise cut za njega, ni glasa. Ni ime, ni prvo slovo njegovog imena. NISTA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Mislim da sam mu milijun puta rekla, kad god sam sjela s njim u auto; da ne vozi brzo. Bilo kad sam ja s njim ili bilo ko od mojih...
I eto dogotili se sranje. Ali uvijek se tjesim da smo mogle i gore proc. Ne idem mi u glavu da se on jos smije, da prica sale na taj racun. Svako malo zove moju frendicu i prica s njom. To mi je dopizdilo. Ako mu njezim decko nece nista prigovorit ja cu. Prvom prilikom. Ne zelim vise znati da postoji. Moram priznat da mi je bilo jako lijepo s njim ova niti puna dva mjeseca. Mislila sam da cemo se jako lijepo slagati. Ali znala sam ;SVE STA JE LIJEPO, KRATKO TRAJE....
Post je objavljen 08.08.2007. u 16:00 sati.