Ne razumijem zasto ljudi toliko lazu? Ne znam zasto forsirati neki odnos ili prijateljstvo sa osobom koja ti ne odgovara? Zasto se zene toliko svadaju i toliko zavide?
Mozda sam ja osoba koja prijateljstvo smatra svetim i zato mi nije jasno kako netko moze unistiti ga zbog banalne stvari. Cesto puta se pitam da li sam u pravu… mozda ja mislim krivo i mozda moja stajalista nisu u skladu sa drugima. Ne znam? Znam samo ono sto osjecam i sto mislim! Puno puta sam se razocarala u ljudima,ali i puno puta iznenadila. Drago mi je sto imam prave prijatelje i sto sam sretna. A za sve ove druge mi nije toliko stalo…pa neka laze ko koga hoce lagati. Svejedno to nije nista novo. Danas je normalno glumiti nesto sto nisi. Svasta je danas normalno!?! Problem je samo snaci se u svemu tome! Kazu neki-treba se dokazati! Zasto se moram dokazivati? Zar te ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti onakvog kakav jesi? Zar je problem voljeti i cijeniti osobu koja ne tezi necem velikom i koja je sretna svojim zivotom? Zar treba biti bogat da bi te ljudi voljeli? Mrzim tu plitkost kod ljudi,povrsnost i ne znanje. Ocito je da se svi prave glupi,ili (ne daj Boze) stvarno to jesu,pa sami sebi mazu oci!
Uglavnom,mrzim kad me tako nesto pukne…pa pocnem razmisljati o zivotu i njegovom smislu,pa se u svemu tome izgubim,i shvatim da nikakve koristi od toga… i sta onda? A nista…zivim i dalje… o nekim ljudima i stvarima se definitivno ne vrijedi zamarati. Sve se to svejedno promjeni i istina je kad kazu da se sve i vraca… i da,ko sad komu laze?
Post je objavljen 08.08.2007. u 12:21 sati.