Dakle, nakon našeg burnog dolaska opisanog u postu ispod, Savršeni je odmah drugi dan kontaktirao naš austrijski auto-klub. I baš se nedavno na glas pitao zašto mi to plaćamo i što bi oni to pokrili u slučaju nekog kvara, pogotovo u inozemstvu?
Kažem ja uvijek, oprezno sa pitanjima, jer odgovor je nekim čudom stigao vrlo brzo.
Pa, evo... šlepanje (otišao nam je čitav kuplung odnosno kvačilo) i zamjenski auto u slučaju da se kvar popravlja duže od tri dana su pokriveni od našeg auto kluba. Rezervni dijelovi su plaćeni i poslani avionom, s time da ih mi naknadno platimo po povratku. I zapravo je sve dosta brzo dogovoreno s Austrijancima, premda je kasnije još bilo zivkanja, ali prava priča je počela u zadarskom ovlaštenom servisu... koju pričam iz druge ruke, jer je tamo bio samo Mr. Perfect.
Šlep je došao u jutro i nakon sat vremena su stigli u servis. Ali dečki u servisu su pretrpani poslom i hrpom ljudi koji su samo dolazili, zaključili kako naš auto neće uzeti, jer je to ionako stari auto, pa im se valjda i ne isplati petljati po njemu. O Bože, auto star deset godina (uredno održavan i servisiran) je za hrvatske pojmove star? To je ta naša bahatost koja me uvijek iznova iznervira.
Ali Savršeni se (kao i obično) nije dao omesti i rekao je da će on čekati. I čekao je i proveo tamo čitav dan. Vratio se sa jedinim slobodnim zamjenskim autom, nekom zvjerkom GTI, koju smo idući dan išli zamjeniti, jer smo morali svaki dan nadoplaćivati za nju, a i trošila je benzina u nevjerojatnim količinama.
Osim toga, bio je pun dojmova... naime, usred turističke sezone u servisu je premalo osoblja, jer pazite sad - ljeto je i ekipa je naravno na godišnjem odmoru. I onda se pred svojim korisnicima usluga svade i raspravljaju da tko je Šimetu dozvolija da sada ide na godišnji.
Da ne pričam kako ne govore strane jezike, pa se Savršeni bacio na prevođenje, što je naravno spomenuo pri podizanju auta kada je dobio račun, pa su mu zbog tih prevodilačkih usluga dali popust.
I dok se tamo u društvu ugodnom hranio, prevodio, smijao i plakao sa svojom novom auto-braćom (uz neprestano čuđenje kako su današnji auto nepouzdani, jer su totalno digitalizirani i čim se nešto malo pokvari moraš s njime na servis, a Štef i Franc - majstori iz kvarta samo sliježu ramenima pred tim kompjutoriziranim četverokotačnim čudima tehnike) spoznao je puno malih istina o životu i svijetu ne-običnog dalmatinskog malog čovjeka, njegovoj ne-prilagodljivosti novim navikama i duhovitosti koja obara, pogotovo jednog kontinentalca s boravkom u Austriji nenaviklog na takve provale.
Nakon čekanja uzeli su ga konačno na red, sve dogovorili, a onda je krenula telefonska priča sa našim i hrvatskim auto-klubom. Jer dijelovi koji su poslani na avion se moraju zbog oslobođenja od carine osobno preuzeti, ili se mora dati punomoć kod javnog bilježnika. Nakon malo pregovaranja carina se ipak sredila, dijelovi su stigli, auto je popravljen, (drugi) zamjenski auto je vraćen.
Usput sam posjetila Zadar i otišla na odličan koncert Vlatka Stefanovskog i jureći prema Arsenalu (genijalan prostor gdje je održan koncert) prisustvovala otvaranju izložbe slika Davora Gopca koje su bile izložene u moru, a otvorio ju je on sam u svom stilu: "Draga nacijo, na ovom mostu..."
Sve u svemu, sve se dobro završilo, a čitavu priču smo proslavili jednim odličnim tulumom. Naša djevojčica nas svako malo ispituje kako se to igra tulum i svaku večer bi se ona igrala tuluma, a mi se prilagođavamo toj novoj igri koliko možemo.
A autić sa novim kvačilom juri ko Rundekova Škoda po bregima... makar smo za hrvatske pojmove totalno zakazali gastići u starom autu... ali to je jedna druga priča.
Post je objavljen 08.08.2007. u 10:45 sati.