Hola svima koji ste pri internetu.
„Vratija se Šime ...“ ... ali ovaj nije donio svježu ribu. :-))
Gotovo sa „naviganjem“ za ovu godinu i vraćam se kontinentu ... i sve što on donosi.
Kako je bilo?
Najkraće ... zanimljivo. Za nas starije.
Mlađi mi se žale da im je društvo bilo kilavo i „već oko 2 išlo doma“ pa su izostala tulumarenja po plaži i noćna :-))) kupanja (i sve što ona sadrže), no tu im ćaća ne može pomoći.
Mi, stariji (samo malo stariji), smo imali svašta.
Doduše, nije bilo ribarenja pa nema ni „lovačkih priča“, no zato ... zapažanja kako klinci više nisu klinci, preventivnih lomljenja grana da ne unište kampice, spašavanja predšatora, hapanja ukradenih bicikala, spašavanja odlutalih čamaca, bele od par sati, roštiljanja, kotlovine, osposobljavanja auta da se u opće može vratiti u Zagreb ... svega u tih 20-tak dana.
Bili smo, na žalost, i svjedoci jedne smrti unatoč stručnoj i pravodobnoj pomoći.
I sad sam tu.
I, kako sam naslov kaže, povratak ... na početak.
Još dok sam bio na odmoru, zazvrčao mi je telefon, a s druge strane naša jako draga frendica iz Ljubljane. Nakon „di si – kako si“ priče slijedi pitanje „Da li je istina ono što sam čula?“.
A čula je da se „Caiman Verde“ raspao. Vijest je donio iz Zagreba jedan slovenski salsero koji je bio na jednom od party-a.
Dakle, iznenađenje na +40 (ispod tende).
Nakon toga se desila još mala korespodencija SMS-om i stanje je sljedeće:
„Caiman Verde“ se nije raspao - „Caiman Verde“ se reorganizira.
Ne može se raspasti jedna ideja.
A ideja je njegovanje i ljubav prema jednoj vrsti glazbe – prvo to, a onda, ako se i zaradi neka lova, ... lijepo.
Da je „Caiman“ išao za profitom, ne bi se tako zvao, ne bi svirao ovu vrstu glazbe, ne bi težio ka sve „jačim“ i kompliciranijim skladbama, tražio svoj identitet.
A krajnji cilj je autorstvo u ovoj glazbi.
Hoće li se ikad ostvariti ... ne možemo znati dok ne napravimo sve preduvijete, a to košta vremena. I, ako ih napravimo, ... ni tad ne ne mora desiti ostvarenje cilja.
I, da ne tatrljam dalje, ... idemo dalje.
Čak i prije ovih događaja unutar benda, pale su nam na pamet neke ideje.
Malo smo razgovarali sa nekim ljudima i ideje su prihvaćene ... i ostavljene za jesen, kad prođe sezona odmora, kad su svi „doma“.
Neću sad o njima – biti ćete obavješteni na vrijeme.
Kako problem nije solo – igrač, uvijek ide makar u paru.
Klavirista, koji je trebao raditi sa nama i ima sve „kvalifikacije“ za svoj instrument, morao je trbuhom za kruhom ... tako da je mjesto klaviriste/klavijaturiste ponovo upražnjeno.
Zato smo ponovo u potrazi za „Rubénom Gonzálesom“ ovih prostora.
Objaviti ćemo oglas na sve strane.
A vas molimo za pomoć da razglasite na sve strane.
Možda negdje „čuči“ tako netko, tko ne „šara“ internetom, tko je zadubljen u tipke i u pauzama svog sviranja pomisli kako bi bilo super da ima to priliku i pokazati.
Eto, pomozite mu, dajte mu info, neka nas kontaktira, pa ...
To je sad karika koja nam nedostaje za planove koje imamo.
A planovi su vraćanje korjenima, tradicionalu. Počevši od instrumenata do izričaja.
Mislimo da sad imamo dovoljno iskustva i znanja za to.
I, možda, naslov posta ne odgovara u potpunosti.
Nije ovo početak.
Prije nastavak ... sa zaokretom.
Post je objavljen 08.08.2007. u 10:34 sati.