Pregled posta

We are now the chosen toys of caddy girls and pretty boys,
make up that face to win the race, life's a bitch in this town

Sinoć sam opet imala živčani slom, i to nakon što sam došla kući s "druženja" s prijateljima.
Izlazak je trebao biti super, ali je bio (najblaža riječ za to bi bila) užasan, s velikim U.
Napetost u zraku se mogla opipati, a tome sam većinom ja kriva, al jebiga kad mi netko digne tlak prije toga to je i za očekivati.
I tako, nakon što sam se vratila kući, napravila paniku i doslovno poludila, stara je rekla, DOSTA!!!!
Sad imam TAJM OFF, što znači da ću neko vrijeme izbjegavati neke izvjesne osobe.
Zašto!?! ZAključak je bio da se zbog njih osjećam kao zadnje govno i da mi potkopavaju i ono malo samopouzdanja što imam, te da se te osobe druže samnom samo zbog toga da bi se imale pred kime hvalisati.

Shot with Canon EOS 30D at
Ja naravno znam da to nije istina, ne druže se samnom samo zbog toga, nego i zbog moje očite gluposti i nemogoćnosti mog mozga da upotrijebi i onu drugu polovicu koju je Bog stvorio da se koristi za razmišljanje.

I lay quiet
waiting for her voice to say
"Some things you lose and some things you just give away"

Ponekad si baš mislim kako sam stvarno jadna kad mi svaka šuša može potkopati integritet.
Život u tinejđerskim godinama bi trebao biti zabavan, a ne ovako jadan kakav je moj.
Jedino što mi u biti pomaže je glazba i to u velikim količinama, i naravno knjige!
Na kraju je stara rekla da će mi kupiti i pod video ako ga toliko želim i sad mi je krivo što sam je pitala jer znam da nema novaca.


=(
Jebena je stvar, ta savjest!!