promjene. sve ih je više. u mojoj obitelji događaju se neke stvari na koje sam dugo čekala. buđenje i osvještavanje. sve funkcionira i sve se slaže. fizički i psihički, duhovni svijet, sve je u nekom kružnom toku ovih dana. osim što učim za ispit, učim i kuhati. jutros sam napravila jako dobar doručak. nije ga probao nitko osim mene jer nikoga nije bilo, svi su već davno doručkovali i otišli na svoje strane. od ranog jutra. učim za ispit, da, ali i druge sfere intelektualnog me vuku, tako da s obaveznog akademskog ponekad pobjegnem u obavezno osobno. stvaram, ali na drugačiji način no inače. sve je više monologa. sve je više riječi, slaganja...
uhvati me ponekad kriza. previše emocija, previše nadanja i poneka strepnja usred svega toga navodi me na bujice riječi, misli, svega... i onda pretjeram. dogodilo se jučer. A. kaže da sam blesava. onda stvarno shvatim da jesam. baš to. blesava. tada se osjećam isprazno. pričam njemu, a zapravo pričam sama sa sobom jer nema povratne informacije. plahutam u tom među prostoru i osjećam veliki nemir. jučer se pojavila i ljutnja. pokušala sam zapakirati taj svoj nemir u nešto drugo i ispalo je još gore. treba uvijek biti iskren prema ljudima koji su nam važni. ja to jučer nisam bila. čudno je, ali ne i iznenađujuće, koliko mi je A. postao važan u posljednje vrijeme. mnogo pišem. ne znam pišem li o njemu, ili sam samo potaknuta nekim događanjima vezanim uz njega. sve je drugačije. ne znam jesam li ikad doživjela tako nešto. uz njega je tako lako biti ja, ali opet je tako teško otvoriti se. osjećam kao da nemam pravo na to. ili on nema pravo? ne želim opet biti ranjena. uz njega sve prolazi, osjećam se dobro i ponovno se vraćam k sebi. nisam prije vjerovala u to da je zaista potreban netko da bi se osjećao potpun, netko s kim dijeliš toliko toga, s kim dijeliš trenutke izgradnje, stvaranja i želiš da bude svjedok potpunog tebe, za njega i za sebe, za ono za što živimo...
Post je objavljen 08.08.2007. u 10:07 sati.