Marketing
& don't you know she adores you? 
Već sam napisala jedan post sličan ovome, al imam viška inspiracije pa idem ponovno..
Dakle, ljudi, našla sam svog dreamlovera..
Prvo, hvala Kupresu jer bez njega vjerojatno ovog sveg ne bi sad bilo. Kupres, volimo te 
Sve je počelo negdje u 11. mjesecu, Kupres me zvao na cugu poslije škole i onda sam upoznala Zvonkeca. On je tad imo curu tak da me i nije previše zanimalo.. al znala sam da mu se sviđam. I tak, razmjenili smo msn adrese, počeli se dopisivat, kartat belu ( all hail the bela 
) na Playtoyu i malo po malo smo se bolje upoznavali.. svidio mi se dečko ful, al opet, ja sam tad voljela nekog drugog pa nisam htjela niš reć. Oko 5. mjeseca, on se počeo barit s mojom frendicom, i onda sam ja skužila da mi baš i nije svejedno. I tak, jedne subote, točnije 2.6., nakon mog izleta u Opatiju, išla sam spavat kod frendice, al planirale smo cijelu noć bit vani jer njenih staraca nije bilo doma. Prvo smo bile u gradu i onda nas je nazvo Zvone i pito oćemo doć kod njega na tulum, da je sam doma. Došle smo, smjestile se, i počela je zajebancija ovo ono sim tam.. Igrom slučaja, Zvone sjeo kraj mene na kauč. Počelo se svima spavat, nekima od alkohola, nekima jednostavno bezveze pa smo se on i ja zalegli na jedan kauč, a moja frendica i Kupres na drugi.. Forsala sam ga da gleda neki blesavi film Chicago u 30ima i zajebavali smo se.. u jednom trenutku sam ga poljubila i fkt me bolio kurac za sve ostalo, samo sam htjela bit s njim.. Dočekali smo jutro uz prije spomenuti film ( LoL ), Let 3 <3 <3 i Vaya Con Dios.. u biti, tad je sve i počelo. Sad smo zajedno i fkt nam je lijepo, uživamo.
Ne sjećam se kad sam zadnji put bila ovolko sretna. Svaki dan se dižem sa smješkom na licu jer znam da ću ga vidjet.. svaku večer krenem u krevet sa smješkom na licu jer sam dobila poruku za laku noć.. Ponekad se pitam kaj bi bilo da nismo otišle kod njega na tulum, ali shvatim da to nije bitno. Bitno je ovo kaj imam sad, bitni smo samo on i ja. Volim njegov hendikep ( nemre reć r hahahaha 
), volim njegov smijeh, volim njegove zajebancije, ustvari, volim njega i volim bit s njim. Jer fkt je uvijek uz mene, kad sam tužna, kad sam sretna, kad sam nadrkana.. uvijek, bez obzira na sve. Još je ovo ljeto prešo 320 kilometara, spavo je u rupi, samo zato da bi me vidio i bio samnom. Ne želim ga izgubit, fkt ne želim, jer sad svoj život više ne mogu zamislit bez njega. I nekad nemrem vjerovat da se ovo meni događa, da je ovo sve stvarno. Ako je san, ne želim se probudit, nikad. Ali polako počinjem vjerovat da se i meni to dogodilo, da sam napokon dobila svoju priliku da budem sretna, da volim i da mi je ta ljubav uzvraćena. Dobar osjećaj, kaj da vam velim, hehe..
Svima želim da nađete tak nekog, nekog ko vas poštuje, pazi, mazi i voli.. Nekog s kim uživate samo zagrljeni, bez riječi.. Nekog ko će vam ujutro kad se probudite raščupani i smdrljivi reć da ste naljepša osoba na svijetu.. Nekog ko će vam svaku večer poslat poruku za laku noć.. Nekog ko će vam usred dana ili noći poslat poruku samo da znate da misli na vas.. Jednostavno, nekog ko u vama vidi sve ono što je ikad htio. I kad nađete takvu osobu, a nać ćete je sigurno, prije ili kasnije, nemojte ju puštat.. neću ni ja svog Zvonkeca.. nikad.
Shot with FE210,X775 at 2007-08-11
Post je objavljen 08.08.2007. u 08:06 sati.