Marketing
...OLUJA...
...oluja ponosna,oluja pobjedonosna...
….ovo svakako nije politički blog…meni se definitivno kosa diže na glavi…a hvala bogu imam je dosta…kad bilo na televizoru…bilo uživo vidim neke od tih karikatura iz našeg takozvanog javnog života…ma što to značilo…ali HRVATSKA je ovih dana živjela u prazničnom raspoloženju…pa red je da tome posvetim jedan post…onako sebi za dušu…danas prije točno dvanaest godina završila je najveća vojno oslobodilačka akcija u povijesti hrvatske…
OLUJA ponosna,OLUJA pobjedonosna…sjećam se toga jutra 4.kolovoza 1995.godine…iako sam, bio tek devetogodišnjak svega se sjećam…sa svoje dvije sestre i materom bili smo u ISTRI…točnije u RABCU…prekrasnom turističkom mjestu nedaleko LABINA…u hotelu HEDERA…negdje oko pola četiri ujutro zazvonio je telefon…sa druge strane bio je stari…kaže…upravo smo dobili zapovijed krećemo za pola sata… 
ide se u oslobođenje i ovog puta to nije akcija ograničenog karaktera…ide se do kraja…iako zora još ni blizu nije svanula…nitko od nas nije spavao…promatrao sam mater tih dana..bila je uzbuđena…ali i još više zabrinuta..nitko od nas nije znao što se može očekivati od SRPSKIH terorista koji su proteklih četiri godine držali hrvatsku u šahu i granatirali i uništavali…sve što se miče---sve što živi i životu se raduje...
…nije me zanimalo more…kupanje…ma sve mi je tih dana bilo nevažno..samo sam sjedio pred telkom i pratio izvješća naših reportera koji su iz sata u sata javljali o velikim pobjedama hrvatskih snaga..te općoj bežaniji srpskih pobunjenika…euforija koja je tada vladala cijelom hrvatskom…pa tako i tradicionalno hladnom istrom bila je neopisiva…bili su to zaista kako legendarni prljavci pjevaju…dani ponosa i slave…kako je i počela… 
briljantno izvedena akcija završila se oslobađanjem okupiranih dijelova hrvatske…dolaskom vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske u KNIN 6.kolovoza 1995..imao sam čast kao mali upoznat i rukovat se sa pokojnim predsjednikom TUĐMANOM na velikom JARUNSKOM vojnom mitingu uoči oluje svibnja 95…. 
te drugi puta u hotelu SHERATON u zagrebu kada je priređen veliki tulum za naše nogometaše nakon slavnog trećeg mjesta na svjetskom nogometnom prvenstvu…ljeta 1998…danas svaka luda nabacuje se drvljem i kamenjem po pokojnom predsjedniku i pljuje ga bez razloga…kad je on bio živ svi ti isti čudni ljudi čudnog imena bili su u mišjim rupama i nisu se usudili ni nosa promolit vanka…a kamoli što drugo…što je danas dvanaest godina poslije ostalo od svega…ostala je slobodna hrvatska…ali hrvatska bez ponosa i sa jako malo slave…branitelji šikanirani…poniženi i bez posla…dižu ruke na sebe u najboljim godinama svog života… 
generali u HAGU…ili po hrvatskim zatvorima…naš aktualni predsjednik…u slobodno vrijeme pučki zabavljač…priča viceve..političari se slikavaju tek kad su neke obljetnice sa vojnicima…prije i poslije ih se i ne sjete…nije ni čudno da je jedina vrijedna spomena proslava dana pobijede bila u nedjelju večer u legendarnim ČAVOGLAVAMA…sa još legendarnijim ..markom perkovićem THOMPSONOM….sve ostalo….tužno…žalosno…baš kao i ova zemlja danas dvanaest godina kasnije…stoga je i ova moja priča posvećena našim hrabrim ratnicima…našim dečkima…našim roditeljima koji su u rat sa srcem išli…s krunicom oko vrata…ginuli i padali…borili se i pobijedili…da bi hrvatska živjela…da bi hrvatskoj donijeli mir…hvala im…..V.M…
Post je objavljen 07.08.2007. u 22:51 sati.