More je uvijek bilo nesto sto su ljudi smatrali opasnošću...brzo je mjenjalo raspoloženja... kadkada bi bilo bunaca, a kadkada orkansko nevrijeme... I tako sjedeći na Porporeli i razmišljajući o moru shvatila sam nešto...shvatila sam da sam ja kao more... totalno promjenljiva... uvijek vedra i nasmijana, a unutar mene kipi i vrije, samo čeka da eksplodira... i tako kad se ja nađem sama to i eksplodira unutar mene, pa ili plačem, ili vrištim, ili pokušavam naći način da zaboravim... kadkad uspije no u većini slučajeva još uz moju provalu osjećaja dobijem zajedljive i čudne poglede (ajme, vidi luđakinje)... ne znam zašto mi je došlo baš sada u ovom trenutku da vam se ispovijedim, ali znam da je to puno bolje nego da vrištim na Porpreli gdje dolaze zaljubljeni mladi ljudi i još me više deprimiraju... Trenutačno sam prehlađena, totalno sdeprimirana, i na poslu... zar vam to nije dovoljno... znam reći ćete ajme luđakinje tražila poso, dobila poso, i sada kuka...no, ovo nije poso, ovo je dobivanje para za dosadu... Ajme, odkud ta ogočenost pa mlada si-napisala sam jednoj blogerici... sad mi je žao... ovo mi je prvo ljeto da s pravom mogu reći mrzim cijeli svijet(dobro ne baš cijeli)... Vidite dođem u Dubrovnik... sve super...nemam kostima...ali cijelo ljeto je predamnom... idemo dalje dobim dva tjedna kasnije kostim kad evo menstruacije(dečki ako ih ima žao mi je), završi m. i sad dobim upalu grla s naznakom mirovanja... dobro nije prošlo ni dva tjedna evo opet ja bolesna i čuvam se da nedobim još upalu grla... Ma dobro ajd nije ni meni grozno kad mi "toliko" ljudi na blogu tuguje što nemogu na more... eto to bi bilo to... naravno pišem ovo na poslu... Pusa od JUST ANGEL!
p.s.-namjerno nema smajlića u ovom postu... ne znam zašto:)
Post je objavljen 07.08.2007. u 20:20 sati.