U velikom ormaru punom knjiga
nešto sam jutros tražila
jedna knjižica davno zaboravljena
u rukama mi se stvorila
Otvorih korice, sjećanja planu
spomenar to je iz mladih dana
sjednem i prebirem uspomene
pred očima promiče strana po strana
Uspomene iz srednje škole
prijatelji i prijateljice
Ana, Ivan, Ruža i Branko
sve meni drage osobe
Negdje na kraju spomenara
dvadeset dva mi ljeta bilo
našla se poruka jednog mladića
sada mislim da stvarno me volio
"Silvinka, draga, ljubavi moja,
i ako me nikada ne budeš voljela
svjesna budi cijelog života
da osoba si jedinstvena"
Post je objavljen 07.08.2007. u 20:09 sati.