Eh 4 sata popodne a ja sjedim doma.
I ništa ne radim. Čudno mi je. Nisam ni znala do sada što se događa u ovoj kući u to vrijeme.
Eh ništa opet od kupanja danas, izgleda ni sutra. Eh sutra mi dolazi draga jedna osoba. Jes, baš jedva čekam da je vidim. Sve će nadam se proći lijepo.
Jao šita na ovom svijetu. Ljuta sam ko ris, tužna sam ko konj, jadna sam ko magarac!! I to sve jer je mutava moja buhtla od čokolade poskupila! Pa jel to normalno? Sad ću morati sve u životu mijenjati. Više neću nositi dvije i po kune svaki dan u džepu, već tri mutave kune! Pa čudno mi je kad netko kaže da je sad tri kune. Allaaaaa šta sam ljuta zbog toga sad. !!! Jao .
!
Ah šta ćeš, a uz lijepo poskupljenje žita i buhtle, još bolje, od sad sam službeno na antibioticima. JES, samo sam to čekala nakon šest godina što nisam bila kod doktora. Naravno, lagana upala mjehura. Pa Bože moj, ja cijeli svoj život imam upalu mjehura koja me tjera svakih pola sata na wc, a on meni nakon toliko godina našao dati tablete da pijem. Možeš misliti kako će to pomoći. Sve se bojim da neće tako glatko proći, da će tu još svega biti. Ne daj Bože. I sad moram svakih sat vremena gutat te tabletine. I ne znam zašt, al je u bočici bila vata. Puna bočica vate, a na dnu samo par pišljivih tableta. Čemu to? Hm, da popuni prostor? Hm, da izgleda ljepše? Hm, da zavara kupca? Je da, vrajt, bravo ja.
Hahahah sad sam se i nasmijala ovim sranjima šta pišem, onako da netko dođe i da pročita mislio bi da ovdje netko nije normalan, stvarno.
Ko se zabrinjava kad buhtla poskupi? Ko se razočarava u cirkus?
A čovječe. Budala šta ću. =)
A to volim, jaooo, taj smiješak. Taj smijeh. Tu radost. Jaoo!o!o!
Uz sve te gluposti, sranja, i sranja, i sraćke, čovjek treba biti zadovoljan jer uvijek može biti još gore nego što je. Tako da stvarno moramo biti sretni jer ( ne daj Bože ) može se sutra svašta dogoditi. I gotovo. I onda će za sve biti kasno. Za sve.
I zato smiješak i treba koliko toliko prihvatiti sve oko sebe i s nekom određenom dozom ogorčenosti an sve ići kroz svoj život. I pokušati ne zagorčavati drugima život, nažalost to se i nesvjesno događa, no ipak, treba pripaziti jer nismo sami na ovom svijetu. Toliko je ljudi oko nas. Toliko srca. Toliko ruku. Toliko nogu.
Eh da.
Život je to. Ljubav je tu. Hm, buhtla je tri kune.
Post je objavljen 07.08.2007. u 15:51 sati.