Kad vidim postove gdje se opjevava skromnost žena (ako što mrzim onda je poopćavanje), pa poludim. Zato sam nekako bio inspiriran da potkrijepim jednim primjerom iz ne tako davne filmske i glazbene prošlosti, za današnje vrijeme novca i ludila samo za novcem i opsjednutošću njime, jednim pomalo bizarnim slučajem.
On je Serge, a ona je Jane (zvuči kao Tarzan i Jane).
Neću pisati o njihovoj ljubavi koja je porodila nekime s kime se pa bez lažne skromnosti danas ponosi cijela filmska industrija jedne "male" Francuske.
Dakle, on je poznati francuski šansonijer,glumac i nelijep ko ...(kako ga je meni jedna draga osoba s iskustvom opisala) Frodo ili Gollum. No šalu na(stranu) čovjek je znao pjevat i dan danas je ako pregledate net nabasati ćete na svojevrsni kult popularnog Barre. Ono sasvim sigurno da Serge Gainsbourg ne spada u onu kategoriju, koja se zna provlačiti po nekim top ljestvicama telki, pod nazivom: One hit wonder. No, što je, je... njegov najveći hit i mogu reći jedna od chansona na kojima odrastah je: "Je T'aime... Moi Non Plus ".
To predenje njegove prelijepe supruge, i finiš pjesme je za mene nešto što mnogi proživljavaju kroz Marlynkin Happy birthday mister president, no ovo je oda ljubavi i sexu na otvoreniji, eklatantniji i lijepši fračuski način.
Eto on je nelijep i sad baš ne bogat ko krez, ali zato uspješan pjevač, a ona lijepa žena, pjevačica,manekenka i glumica (glumila je u nekih 80-tak filmova).
Ponekad suma takvih izuzetnih pojedinaca može uroditi još većim talentom i ljepotom... i iznjeti na svijet nešto predivno. On je danas u vječnim lovištima, dok su iza njih ostali osim predivnih pjesama (od kojih nekoliko pjevaju i zajedno) i jedna od danas najljepših i ništa tako manje nadarenih francuskih glumica. Riječ je pak o Charlotte Gainsbourg.
Post je objavljen 08.08.2007. u 14:31 sati.