Bok svima!
Izmedju ostalog i Marcu. Mogo bi detaljnije napisat to o bloopu, nisam cuo za to, a iz nekog razloga nisam uspio pronaci to na linku koji si dao.
Za Damira...ocito ti fali par najboljih albuma u tvojoj Elvisovoj diskografiji. Naslucujem i kojih. Bit ce bolje!
Neki se zale na Elvisa. Al kad ga volimo na ovom blogu...I ko je reko da je mrtav.Cul sam da je na istom otoku s Hendrixom, Morisonom, Jamesom Deanom i jos nekima.
Nego, sto sam htio reci.....e, da
17. srpnja u 17 sati i 19 minuta izvjesna Maja je napisala ovaj komentar na jedan od postova o svjetlosti:
„Intrigantno, patimo od nedostatka svjetlosti. Politika kapitalizma drži nas u opasnoj svjetlosnoj pothranjenosti. Ovaj, ne dolazim bas cesto na ovaj blog, ali vidjeh reklamu na Vecernjaku - Mišak priča o svjetlosti - pa sam se morala ubaciti. Prošle sam godine imala seminarski rad na faksu o pitanju hormeze (hormesis). Hormeza podrazumijeva kako izlaganje maloj/umjerenoj količini nečeg štetnog (štetna tvar ili zračenje) ne izaziva štetu već naprotiv djeluje poticajno na organizam. Jesi li kad pisao o tome? Mislim, sad jesi, ovo o svjetlosti:) Ali prije? Efekt se povezuje s homeopatijom. Svi za taj efekt intuitivno znaju - mora se biti umjeren u svemu, jel?! Ali, ne znam zašto ga je racionalno tako teško pojmiti...?!? Ima o toj temi mnogo znanstvenih članaka na internetu, i čak mnogo dokaza, primjerice većina ovih koji su izneseni u posljednjim postovima, ali ljude je teško u to uvjeriti tako da je efekt hormeze i dalje na margini. (Što je zapravo ekonomski isplativo jer inače bi se umanjila proizvodnja naočala, stakala i desetaka vrsta krema s UV zaštitom koja hrani milijune ljudi a počiva na ideji da je UV zračenje katastrofalno štetno. Činjenica je da je štetnije nego prije, ali umjerenost izlaganja vjerojatno nije štetna...).
Stoga je taj moj seminar bio na rubu znanosti i sumnjičavo me moja publika promatrala, ali neka. Pričala sam im i o tome o čem govore tvoji postovi, ali i o plavoj svjetlosti koja je u spektru odmah do ljubičaste, ali je nešto slabije energije, i kako takva može biti priprema za izlaganje ultraljubičastoj......“
I još je nešto pisala Maja o svjetlosti, blagodatima izlaganja njenom cijelom spektru i slično. No, kao što ste mogli pročitati, pisala je o efektu za kojega je rekla da ga se povezuje s homeopatijom. Ne znam hoće li to biti pravi odgovor na njenu želju i pitanje, ali ostat ćemo kod tog kontroverznog pojma: homeopatija.
Ma, vjerujem da će ono što slijedi ipak biti zanimljivo – barem Maji.
Nije da me homeopatija u životu pretjerano zanimala, ali u jednom trenutku sam se oko nje, sasvim slučajno, malo emocionalno angažirao. Naime, slučajno sam se našao usred jedne od onih rasprava koje već odavno ne volim. Rasprava u kojima se brane stavovi, a zapravo nemaju smisla jer nitko iz njih nikad ne izađe promijenjen već samo povišenog raspoloženja , u najmanju ruku, ako ne i iziritiran ili ljut. Niti sebe ne emancipiram od krivnje. Doduše, u ovom slučaju ništa od navedenog se nije niti dogodilo.
(Mala digresija: sad sam se sjetio kako je David Icke u jednom od svojih newslettera pisao kako su ga nedavno suočili s jednim skeptikom. Nije sad toliko bitno o čemu su on i taj skeptik raspravljali, već mi je bilo zanimljivo Ickeovo viđenje tog skeptika. Nakon što ga je „servisirao“ raznim podacima koje ovaj nije prihvaćao bez obzira na sve, Icke je zaključio kako taj, pa ni drugi „skeptici“, zapravo nisu skeptici. Oni, naime, nisu skeptični - kad je riječ o općeprihvaćenim stvarima (primjerice, nisu skepični prema teoriji evolucije i velikog praska, gdje se isto mogu naći razlozi za skepsu, kao niti prema mnogim drugim stvarima koje nisu niti najmanje sigurne kao što se prikazuju). Zaključio je da „skeptike“ zapravo ne motivira želja za znanjem već želja za obranom onoga to misle da znaju. Naravno, te sam skeptike stavio u navodnike, jer vjerujem da postoje i pravi, željom za istinom vođeni skeptici. Kraj digresije.)
Dakle, rasprava koja me malo dovukla do homeopatija bila je slijedeća.
Prije nekih godinu- dvije sam se par puta, radi nekih tema i knjiga, telefonom čuo s jednim iznimno simpatičnim tipom koji je bio (i još uvijek je) urednik u jednoj izdavačkoj kući. Razmatrali smo moguće teme za emisiju Na rubu znanosti, pa smo se malo počeli i dopisivati mejlom. U jednom trenutku on je, pišući o pseudoznanosti, spomenuo kreacionizam, homeopatiju i još nešto, ne sjećam se više što. Netom prije toga ja sam pročitao knjigu „Polje“ od Lynne McTaggart pa sam napisao kako ne bih homeopatiju trpao u taj isti koš, spomenuvši istraživanja francuskog znanstvenika Jacquesa Benvenistea, koji je u dobroj mjeri dokazao osnovu djelovanja homeopatije. Ognjen mi je napisao da zna za to, ali da je taj Benveniste diskreditiran. Što je zapravo bilo točno. Djelomično točno. On jest diskreditiran, ali kako i zašto – o tome kasnije. Bez detaljne analize, stvari često izgledaju onakve kakve zapravo nisu.
U svakom slučaju, kao odgovor na naše dopisivanje o toj temi, on mi je rekao da će mi poslati knjigu Richarda Dawkinsa „Vragov kapelan“, gdje ovaj piše i o homeopatiji. Ja sam si mislio, dobro, moguće je da Lynne McTaggart nije sve napisala, aj da vidim kaj veli Dawkins.
No, ustanovio sam da se on niti jednom rječju nije bavio pravim istraživanjima tog efekta, niti ukazivanjima na eventualne propuste u podacima koje je predstavila McTaggart i drugi autori, već je, ako se dobro sjećam, pisao o vlastitim susretima s homeopatima, iz neke perspektive „prob'o je i on u najboljoj vjeri pa ništa“ te kako je sve to ispalo šuplja priča. Ja sam se neko vrijeme spremao onom čovjeku u nekom mejlu napisati sve te razne podatke kojih nije bilo kod Dawkinsa, ali malo sam bio prelijen jer ih ima puno, malo mi se nije dalo ulaziti u rasprave koje zapravo nemaju neke velike veze s našim životima i za koje sam znao da će završiti bez ičije promjena stava, kako moje tako i sugovornikove, a osim toga, ako i raspravljam, ljepše mi je uživo – slova uvijek izgledaju svadljivo, za razliku od razgovora oči u oči. A još mi je ljepše s ljudima razgovarati o stvarima kod kojih se slažemo.Na kraju krajeva, nije to sve ni bilo toliko bitno.
(Opet jedna mala digresija: digresija o Dawkinsonovom pristupu temama, kojega sam primijetio i kod nekih drugih „razotkrivača“ „šarlatanizma“. Sličan pristup sam vidio i u knjizi „Znanost kao svijeća u mraku“ od Carla Sagana, koju mi je, još prije nego što je kod nas izašla, jednom davnom prilikom na engleskom posudio Milan Majerović Stilinović – možda ga znate kao novinara Latinice, a ja ga znam jer smo skupa išli na faks. Opet ako me sjećanje ne vara, u prvim poglavljima Sagan se bavio NLO-ima. Zapravo, s nekih par točno određenih priča koje je razotkrio kao šuplje i lažne. One to doista i jesu. No, niti jednom rječju nije spomenuo stotine podataka i priča koje govore u prilog fenomenu NLO-a. A doista ih ima – ja sam u štedljivom obliku njima ispunio preko 350 kartica teksta svoje knjige koja će u bliskoj budućnosti izaći za Sysprint. Sad, ako netko neinformiran o NLO-ima pročita tu Saganovu knjigu, mada on nije niti jednom rječju rekao ništa protiv pravih fakata, steći će dojam da je sva priča oko NLO-a šuplja. Slično kao što će se to dogoditi s homeopatijom kod Dawkinsa. Kraj digresije. )
Dakle, kao rezultat one prepiske u koju se uplela i homeopatija, već dvije godine imam osjećaj nedorečenosti. A doista, i ne da mi se sve to pričati niti sam siguran da bih to mogao dovoljno kvalitetno učiniti.
Stoga sam odlučio napraviti slijedeće (prije svega kao dar Maji koja radi „seminare na rubu znanosti“ – uostalom, nije li prava istraživačka djelatnost ona koja je na rubu?):
1)Uzet ću cijeli odlomak o Jacquesu Benvenisteu iz jedne knjige
2) malo ću ga skratiti – vjerojatno će i dalje biti predug, ali kaj se tu može, bar nismo na papiru pa da smo ograničeni prostorom, ne?
3)postirat ću ga i obećati svima koji dođu do kraja da ih tamo čeka nagrada. Možda će se netko i razočarati tom nagradom, kao što sam se ja razočarao jednom prilikom dok sam bio mali, kad mi je mama rekla da pojedem sve na tanjuru jer me na dnu čeka sličica. Ja sam sve užurbano pojeo jer je za mene izraz „sličica“ značio sam jedno – neku od slički a la „Fudbaleri i timovi“, kakve smo skupljali k'o klinci. Još sam se brinuo što će vjerojatno biti malo uprljana hranom. Moje je razočaranje bilo preveliko, jer na dnu tanjura je doista bila sličica - ali sličica snjeguljice i sedam patuljaka koja je bila nacrtana na samom tanjuru! Kakva trauma.
Vaša će biti manja.
Sad mi dajte još jedan dan da napravim to što sam isplanirao.
Bit ću brz, I promise!
It's promised like....Promised land, recimo. Da malo razgalimo nase juznjacke duse!
Post je objavljen 07.08.2007. u 14:09 sati.