Prijatelj G.B. pričao mi 12. veljače 2002. godine:
Dida Marko, star 250 godina, do svoje dvjestotridesete bio je šutljiv čovjek, al' onda se razgoropadio, otvorio mu se kakočnjak i u proteklih dvadeset godina u kući nije moguće živjeti od njegovih pustih priča.
I što je najgore, ne možemo provjeriti laže li ili govori istinu jer su svi svjedoci odavno pomrli dok stara drtina, kornjača, u tom pogledu nema ozbiljnih namjera.
Ne sjeća se, kaže, je li imao 200 godina kad se zadnji put ženio. Sinovima broja ne zna, a kćeri i tako nije brojio. Samo žene pamti, najviše najgore. Da ih nije sreo živio bi, misli, kao pravi čovjek devetsto godina. A ovako su mu, veli, rospije život skratile.
Post je objavljen 07.08.2007. u 10:11 sati.