Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/4prijatelja

Marketing

Nackanjiza.......Aint it funny?

I tako nakon što smo Andreu uspješno dovezli doma, trebalo je to i pošteno proslaviti, pa smo ju idući dan odveli malo do grada..... I tako kao i uvijek, završili smo na Boriku (sada je to "naše staro mjesto") i ponesli alkohola da se oblijemo.party Uzeli smo bocu "Ballatines"-a, kupili smo Colu i ponesli smo Kruškovac. E sad, trebalo je to sve potamaniti... I tako čaša, za čašom, tema za temom i više baš i nismo bili u stanju pričati.... bar neki od nas.... I tako dok se Joco valjao po stolu,rofl Tomica je glavu drzao na stolu jer nije imala snage da sama stoji(glava)... Joco se smijao smiješnim imenima sela i gradova, ali se nije mogao sjetiti niti jednog osim što je stalno ponavljao Nackanjizu.smijeh To je naravno bilo smiješno i kolegi do, koji se smijao tome, ali glavu i dalje držao sagnutu dolje. I tako Joco i Tomica su se smijali koječemu, a Andrea i Siniša njima. I onda je došao trenutak kada je Tomica želio nama nešto reći.... Ali nije uspio... uspio je dobro popljuvati Jocu i nasmijati nas sve toliko, da su se neki skoro upišali od smijeha... E onda onaj najgori dio kad si pijan i muško.bang Treba naći mjesto gdje se popišati, otići do tamo svojim nogama, i naravno popišat se....mislim ne sebe nego drvo. Ok, i to smo uspiješno savladali, iako je Joco otišao u drugi dio parka jer nije znao niti gdje je, niti s kim je, niti što radi. I tako u sitne jutarnje sate, trebalo je pokupiti ono što nismo popili, znači ponesti bocu Kruškovca, a ostalo baciti jer policija je stalno kružila... Lagano smo svi pijani se vozili i pomagali Siniši u savladavanju vozačkih tehnika, dok se nas stručnjak TommyG koprcao na zadnjem sjedalu sa Jocom u društvu.lud Onda je došlo vrijeme kreveljenja bez razloga....i brzo smo bili kod Tomice i Andree doma. E sad, Andrea je izašla van, Tomica je krenuo, otvorio je vrata, ali eto kaj gravitacija radi pa je malo nosom poletio i završio na podu...nut Naravno da smo svi prasnuli u smijeh, zajedno i on sa nama. Brzo se digao, i kao bik samo počeo trčati i uletio u kuću. Joco se cijelim putem do kuće koprcao od smijeha na zadnjem sjedalu, dok ga je Siniša sa osmjehom pogledavao...rofl

Post je objavljen 07.08.2007. u 09:59 sati.