IŠAO JEDAN ČOVJEK
Išao jedan čovjek po kiši, i kiša mu smoči odjeću. Išao istovremeno po vjetru, i vjetar mu odnese šešir. Istovremeno po grmljavini, i grom mu odsiječe sluh. Mokar, gologlav, i gluh, čovjek prokune vodu, vjetar i zvuk, i okrene im leđa.
Okrene se vatri. Krene po žeravici, i vatra mu ne spali tabane.
"Kako to"? pitali zgranuti rođaci, susjedi, i ostali.
Naprosto tako što se čovjek do kraja od nečega odvezao. I nije važno od čega. Trebalo je samo iskusiti da se bez nečega može i hoće, i to posvema. Tada pristižu ponude izvan svih uobičajenih moranja - ponude ovisne samo o htijenju.
Vesna Krmpotić, iz neobjavljene zbirke priča PRIČE PJEVICE (26. 6. 07., Bgd.)
Post je objavljen 07.08.2007. u 08:06 sati.