(1987.)
u snovima vidim ptice
bez krila i očiju
vlakovi udaraju u stijene
vrištim
ljudi postaju veliki
gradovi pusti i hladni
ti me prizivaš
ja te ljubim
u snovima čujem glazbu
bez početka i kraja
vidim lica kako se tope
vrištim
rijeke odlaze u nebo
mora postaju pustinje
otoci postaju mora
ti me prizivaš
kao iz drugog sna
u snovima ja letim
vidim svijet kao zrno
a onda godinama padam
vrišteći dok glas se gubi
negdje u ponoru čaše
beethovenova deveta me prati
ruže venu u kosi
ti me prizivaš
u snovima
Post je objavljen 06.08.2007. u 13:59 sati.