Raspad ideologijske suprotstavljenosti komunizma i"slobodnog svijeta"oznacava vaznu promjenu smjera u historijskom toku.S nestajanjem komunistickog carstva nestaje i vecina ideologijskih drzava osnovanih na marksistickoj teoriji i poimanjima drzave i nacije koja su izvedena iz te teorije.Postoji saglasnost,kako tvrdi F.Fukuyama,o zakonitosti liberalne demokracije kao sistema vladavine koji se prosirio diljem svijeta tokom posljednjih godina,nakon sto je ona porazila suparnicke ideologije,kao sto su nasljedne monarhije,fasizam i,naposljetku,komunizam.Isti pisac naglasava da liberalna demokracija moze predstavljati i"krajnje dosegnuce ljudskog ideologijskog razvoja"i"konacan oblik ljudske vladavine",te kao takva obistiniti"kraj historije".
Ali usporedo s tim tokom na pozornicu izlaze i CIVILIZACIJE,koje cine vidljivijim suprotstavljenosti unutar svjetske zajednice vjera,kultura,politika i gospodarstava.S vecom prepoznatljivoscu svjetskih zasebnosti postaje naglasenije i pitanje o mogucnosti uskladjivanja odnosa medju njima i razmjerama sukoba koje te suprotstavljenosti nose u sebi.Prepoznatljive su dvije postavke o buducnosti.Na osnovi prve,nakon iscezavanja dvostrane ideologijske suprotstavljenosti svijeta covjecanstvo ulazi u razdoblje opce pobjede vrijednosti zapadnjacke liberalne demokracije i slobodno-trzisnog gospodarstva.Tim vrijednostima ne stoje na putu bitnije prepreke i one ce,u skladu s tom pretpostavkom prelaziti i slabiti postojece civilizacijske granice u svijetu,pretvarajuci visestrukosti u potcinjene sudionike vladavine liberalne demokracije.Druga postavka mogla bi se nazvati uzvratnim preispitivanjem prve.Njezin prikaz dao je S.P.Huntington u eseju"Sukob civilizacija?".On smatra da ce kulturne razlike biti najvazniji uzrok buducih sukoba u svijetu.Nestajanjem ideologijske podjele u svijetu i mogucnosti ljudi da biraju i mijenjaju ideologijske strane,kulturne posebnosti u svijetu postaju vazniji izvor odredjivanja pripadnosti pojedinca i skupine.Tu potrebu podrzava i sve veca povezanost i pokretljivost ljudi i dobara.Pripadanje drzavi nije dovoljno za odredjenje sebe,pa se pojedinci obracaju onim svojstvenim iskazima zasebnosti koji se ne mogu jednostavno mijenjati-vjeri i vjerskom naslijedju,historiji i kulturi,jeziku i rodu.Tako se snaze civilizacijske cjeline svijeta,osnovane na kulturnim zasebnostima sela,podrucja,etnicke skupine,nacionalnosti i vjerske zajednice.Civilizacija je,u skladu s tim,najvisa kulturna okupljenost ljudi i najsira razina kulturne zasebnosti.Nju oblikuju zajednicki objektivni odreditelji,kao sto su vjera,obicaji,jezik i ustanove,i subjektivna osjecanja i svijest o pripadanju.Buducnost svijeta bitno ce odredjivati,smatra S.P.Huntington,uzajamnost izmedju sedam
ili osam velikih civilizacija-zapadnjacke,konfucijevske,japanske,islamske,hinduske,slavenskopravoslavne,
latinskoamericke i,mozda,africke.Najvazniji buduci sukobi pojavit ce se,prema tome predvidjanju,uzduz crta razgranicenja izmedju tih civilizacija...
S.P.Huntington,THE CLASH OF CIVILIZATIONS?,Foreign affairs,summer 1993.
F.Fukuyama,THE END OF HISTORY AND THE LAST MAN,London,1992.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
Post je objavljen 06.08.2007. u 13:08 sati.