Zbog svog tog mlohavog buljenja u TV zaključio sam da sam neprestano izložen krupnim planovima ljudskih lica.
«Kako i nećeš, kad je TV od ljudi i za ljude. Prema tome pokazuje ljude.» javlja mi se advocatus diaboli u glavi.
Ma...jasna je meni ta uloga televizije i njezina namijenjenost ljudima, ali već mi je postala dosadna i živcira me ta stalna izloženost mojih očiju čovječijim glavama.
Malo razvijeniji primati, ali ipak primati.
Majmuni.
Stalno prave nekakve grimase ili još gore, ozbiljni, usredotočeni pogledi. I tako stalno.
Pizdim od tih lica!
U idućem životu moram izabrati neku apstraktnu formu. Možda čak neki oblik života koji je bez forme. Čistu esenciju.
I tada sam zaključio: «Ovo je moja zadnja inkarnacija! Spreman sam za Nirvanu!»
«Misliš, spreman si ponovno poslušati bend Niravna?» javlja se advocatus diaboli, zlobni, crveni čovječuljak što lebdi dva centimetra iznad kralježnice i hrani se leđnom moždinom.
«Ne, već sam spreman za apsolut, za beskonačnost!»
To ga je ostavilo bez teksta.
Njegov spoznajni aparat je znatno primitivniji od ljudskog. On nikako ne može pojmiti beskonačnost. Naprosto nema kategoriju pod koju bi tu riječ svrstao.
Tako sam ga ostavio u zapečku svoje podsvjesti neka razmišlja o značenju riječi «Beskonačno», a ja sam se sretan ispružio po narančastim plahtama kreveta.
Utonuo sam u razmišljanje o gubitku suprotnosti. Hiperstvarnost – materijalizirano Sve-jedno, pa nam postaje svejedno u životu baviti se raznim, odnosno svim problemima.
Jednako i svaki odašiljatelj medija, revolucije i iluzije životari u svejednome, materijaliziranom na gruboj demijurgovoj podlozi.
«Ali ja više ne! Ja idem u nirvanu. Dematerijalizirano svejedno.» i još više se ispružim po narančastim plahtama kreveta.
Podražaji svemira
Ispružen u apsolutu
Trajem
Tvoj traljavi pokret
Je besmislen
U svom postojanju
Virtualno novijih događanja
Istina Boga u isti mah
S ove ili one strane
Širi se daleko preko seksa
Post je objavljen 06.08.2007. u 12:50 sati.